Uprkos napadima i šteti na pojedinim stambenim zgradama, svakodnevni život u iranskoj prestonici nije u potpunosti prekinut, rekla je Farzane Fazaeli.
„Porodice se okupljaju na mestima stradanja, spasilačke ekipe su stalno na terenu, a u pojedinim kvartovima vidljiva su oštećenja na stambenim objektima“, navela je ona.
Ipak, kako je ocenila, ono što je posebno uočljivo jeste da Teheran nije ušao u stanje opšte panike. Prema njenim rečima, prodavnice u mnogim delovima grada rade, osnovne službe funkcionišu, a građani pokušavaju da zadrže svakodnevnu rutinu.
Fazaeli je ukazala i na brojna spontana okupljanja stanovnika širom grada.
„Ljudi se okupljaju na trgovima i u džamijama, posebno noću, gde izražavaju žalost, bes i solidarnost sa žrtvama“, rekla je ona.
Posebno snažan odjek u javnosti izazvali su izveštaji o napadima u blizini stambenih zona, uključujući i udar na školu u kojem je, prema navodima, poginulo 165 devojčica.
„U ovakvim trenucima reakcija je uglavnom jedna – tuga i bes. To je veoma emotivno za Irance, jer je pogođena civilna meta“, istakla je Fazaeli.
Ona je dodala da se širom grada organizuju komemoracije za žrtve, dobrovoljna davanja krvi i okupljanja u znak podrške porodicama stradalih. Prema njenim rečima, u ovakvim situacijama uobičajene društvene i političke razlike padaju u drugi plan.
„Dominantna reakcija je nacionalna solidarnost“, ocenila je Fazaeli.
Govoreći o iranskim udarima na američke vojne objekte i saveznike u regionu, Fazaeli je navela da Teheran time nastoji da pošalje poruku odvraćanja.
Prema njenim rečima, logika iranskog odgovora je da se pokaže da eventualni napadi na Iran neće ostati ograničeni samo na njegovu teritoriju, već mogu pogoditi i vojne baze i saveznike Sjedinjenih Država u širem regionu zapadne Azije.
„Osnovna ideja je odvraćanje i sprečavanje dalje eskalacije sukoba“, ocenila je Fazaeli.
Istovremeno, među stanovništvom postoji mešavina zabrinutosti i odlučnosti. Iranci ne žele dugotrajan rat, ali, kako navodi Fazaeli, mnogi ističu da su spremni da izdrže i takav scenario.
„Iransko društvo ima snažno sećanje na osmogodišnji rat i na teškoće koje su ljudi tada izdržali. Zato je stav mnogih da, iako niko ne želi dug rat, ako do njega dođe – ostaće čvrsti i podržaće svoju zemlju“, zaključila je Fazaeli.
Pogledajte i: