„To je nenadoknadiv gubitak ne samo za Sverdlovsku oblast, nego i za celu Rusiju. Umro je istaknuti dramaturg, glumac, reditelj Nikolaj Vladimirovič Koljada“, napisao je na svom Telegram kanalu gubernator Sverdlovske oblasti Rusije Denis Pasler.
On je naglasio da je Koljada „ceo život posvetio pozorišnoj umetnosti“.
„Čovek koga nazivaju 'uralskim suncem savremene dramaturgije', takav je i bio – nalazeći se u samom srcu pozorišnog života, okupljao je oko sebe mlade dramaturge koji tek počinju da rade, kao i znamenite majstore i publiku“, naveo je gubernator.
Vodeća glumica „Koljada-teatra“ Tamara Zimina je 27. februara rekla da je dramaturg u komi, pod nadzorom lekara.
Sovjetska enciklopedija
Koljada je bio sovjetski i ruski dramaturg, glumac, pozorišni reditelj, prozaik, osnivač i umetnički rukovodilac „Koljada teatra“ u Jekaterinburgu. Godine 2003. dodeljeno mu je zvanje zaslužnog umetnika Rusije.
Nikolaj Koljada je rođen 4. decembra 1957. godine u selu Presnogorkovska u Kazahstanu. Godine 1977. završio je Sverdlovsku pozorišnu školu, a potom se zaposlio u Sverdlovskom akademskom dramskom teatru. Drame je počeo da objavljuje 1982. godine u listu „Uralski radnik“. Književni insitut „Gorki“ završio je vanredno 1989. godine, kada je postao i član Saveza pisaca Sovjetskog Saveza.
Početkom devedesetih godina Koljada je živeo u Nemačkoj, kao stipendista pozorišne akademije Štutgartu. U to vreme je bio angažovan u pozorištu „Dojče šaušpil haus“ u Hamburgu kao glumac.
Prvu dramsku zbirku „Drame za omiljeno pozorište“ objavio je 1994. godine. Tada je počeo da predaje i na Jekaterinburškom državnom pozorišnom institutu.
Koljada je devedesetih godina počeo da postavlja predstave u Sverdlovskom teatru drame, a 4. decembra 2001. osnovao je sopstveni privatni dramski teatar.
Napisao je više od 120 drama i postavio oko 60 predstava koje su se igrale širom Rusije. Godine 2003. godine pokrenuo je Međunarodni otvoreni konkrurs za dramaturge „Evroazija“, a 2008. godine Međunarodni pozorišni festival savremene dramaturgije „Koljada Plays“. Drame su mu prevedene na više od 20 jezika, uključujući i srpski jezik. Među njima su „Kokoška“, „Praćka“, „Murlin Murlo“, „Bajka o mrtvoj carevoj kćeri“, „Sovjetska enciklopedija“ i druge.
Publici su potrebne komedije – da se nasmeje, ali i da zaplače
Koljada je u tri navrata bio gost BITEF-a, uključujući i jubilarno, 50. izdanje tog pozorišnog festivala, 2016. godine.
Tom prilikom dramaturg je za Sputnjik rekao da je za njega BITEF „novo disanje“.
„Znate, ja živim u Jekaterinburgu, to je veliki, ali ipak provincijski grad na dve hiljade kilometara od Moskve. Ljudi tamo ne razumeju dobro savremeno pozorište, oni hoće Šekspira u somotskim kostimima. Ali ovde, kada vidim ovo interesovanje za pozorište, za savremeni teatar, shvatim da sam na pravom putu. BITEF je tokom 50 godina vaspitavao ljude, svi razumeju predstave, razumeju nove pozorišne tendencije, pozorišni jezik. I to je zaista predivno“, rekao je Koljada.
Za svetski uspeh jednog od svog najizvođenijeg komada „Kokoška“, dramaturg je rekao da ni posle toliko godina ne zna u čemu je tajna.
„Znam da ste i vi ovde skoro 11 godina igrali ’Kokošku‘. Ona se izvodi u skoro svakom drugom pozorištu u Rusiji, kod mene, u 'Koljada-teatru' igra se već osam godina i uvek je sala puna. Po toj drami je snimljen i film. Ali i dalje ne mogu da razumem zašto je ta priča o ruskim provincijskim glumcima tako interesantna i u Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Srbiji… Đavo bi ga znao, ali nešto tu ima. Možda glumci podsećaju ljude u sali na njih same. Pa ne kaže uzalud da su svi ljudi glumci i da je čitav svet — pozorište…“, rekao je tom prilikom Koljada.
Devedesetih godina je, kako je sam rekao, uglavnom pisao tragične komade, a potom je shvatio da su publici potrebne komedije „u kojima su skrivena sva ona važna pitanja koja treba plasirati“.
„Ne treba svakog dana cepati košulju i kukati kako je teško da se živi u ovom svetu. Ljudi u pozorište dolaze umorni, s posla, platili su kartu da sednu u tu fotelju, a onda ih ti nekom svojom tragedijom udariš u glavu. Ja izlazim pred publiku i kažem: Dragi moji prijatelji, ajde malo pogledajte, nasmejte se, a možda ćete na kraju malo i zaplakati. A tako se obično i desi“, istakao je Koljada.