Kao da je sve spremno za novu fazu pohoda ujedinjene Evrope na Rusiju. Drang nach Osten uz pretnju atomskog oružja. Tako da Dmitrija Medvedeva, zamenika predsednika Saveta bezbednosti Rusije, treba saslušati s adekvatnom pažnjom kad upozori da planovi Francuske i Velike Britanije radikalno menjaju situaciju. I da će na to dobiti simetričan odgovor…
Naoružavanje Nemačke
Saopštenje nadležne ruske službe donosi i relativno utešan uzgredni podatak da u raskrinkanom britansko-francuskom nuklearnom poduhvatu Nemačka nije htela da učestvuje (kakva god da joj je uloga bila namenjena, imajući u vidu da i nije nuklearna sila), no, iz ove informacije ne treba izvlačiti i prekomerno utešne zaključke.
Ovo već i stoga što se na nedavnoj Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji lično kancelar Fridrih Merc javno pohvalio svojim pohodom na Istok: puna brigada u Litvaniji, po prvi put u istoriji Bundesvera u inostranstvu u tom obimu. Naravno, ne i prva nemačka oružana formacija na ovom frontu… Štaviše, najavio je Merc otvoreno – preteći, s obzirom na istoriju – ”učinićemo Bundesver najsnažnijom konvencionalnom armijom u Evropi”. I to ”što je pre moguće”. Što će biti nemački ulog u okviru male i agilne grupe koju je nazvao E3 a čine je, uz Nemačku, i dve pomenute evropske nuklearne sile koje bi da nuklearnim oružjem snabdeju svoje saveznike u Kijevu uprkos svim međunarodnim konvencijama koje to zabranjuju i očiglednim opasnostima koje iz toga proističu.
Evropa se, najavio je Merc, s Nemačkom u svom središtu vraća s dugog odmora u svetsku istoriju – a svi dobro znamo kakvu je istoriju Nemačka sposobna da napiše svojim oružjem – pri čemu kancelar i sasvim nedvosmisleno objavljuje ulazak u eru koju karakteriše borba za moć. A opravdanje za to – uz targetiranje Rusije i za njom Kine kao glavnih neprijatelja – Merc je pronašao u izjavi onog briljantnog poljskog ministra spoljnih poslova što se javno zahvalio Americi na sabotaži Severnog toka – Radeka Sikorskog – koji je rekao da se više plaši nemačke neaktivnosti, nego nemačke snage. Počev od vojne. Kao da Poljak ništa nije naučio iz svoje istorije; premda postoji i podatak onog istraživača s Prinstona da su u Drugom svetskom ratu Poljaci ubili mnogostruko više Jevreja nego Nemaca koji su ih okupirali…
Huškanje na rat
Tek, da Mercove reči dobiju na izvesnoj težini potrudili su se glavnokomandujući njegove armije, general Karsten Bauer, i njegov britanski kolega maršal Ričard Najton, koji su u zajedničkom obraćanju – sa autoritetom dve evropske zemlje koje najviše troše na oružje – zatražili da se na oružje potroši još više. Predvidljivo, zbog tobožnje ruske pretnje. Kao da nije NATO prekršio obećanja i došao do granice Rusije, nego obrnuto.
”Naoružavanje”, ustvrdili su u skladu s takvom reputacijom lažova, ”nije huškanje na rat, nego odgovorno ponašanje država odlučnih da zaštite svoje nacije i očuvaju mir.”
Očigledan se paradoks, naravno, nalazi u orvelijanskoj okolnosti da bi da čuvaju svoj mir ratom protiv Rusije, te i ne čudi što, povodom ovakvih planova, čak i londonski ”Gardijan” ukazuje na podatak da u Britaniji svega četvrtina ispitanih podržava povećanje poreza i smanjenje socijalnih davanja zarad većih izdvajanja za vojsku; a sličan je i procenat Nemaca i Francuza s takvim sklonostima, štaviše, prema podacima ”Politika”, uz upadljiv trend smanjivanja podrške ratobornoj opciji u odnosu na prethodna istraživanja. Ali zato će, kako najavljuje Fridrih Merc dok najavljuje da će raditi ono što njegovi glasači ne žele, u najboljoj tradiciji istočnonemačkog Štazija biti ojačan rad obaveštajnih službi…
Pretnja praznom puškom
Čemu sve to vodi? Vladimir Zelenski je u intervjuu AFP-u najavio da su Francuzi i Britanci već spremili po pet hiljada vojnika da ih pošalju u Ukrajinu – ovo uprkos nedvosmislenim upozorenjima Rusije da će ih smatrati legitimnom metom, ali i upozorenju iz Amerike da NATO član 5, koji se odnosi na zajedničku odbranu, u tom slučaju neće važiti. Džon Hili, uprkos tome, javno priželjkuje da bude prvi britanski ministar odbrane koji će poslati vojsku u Ukrajinu, dok Boris Džonson, koji je s funkcije premijera već uništio pretposlednju šansu za mir s Rusijom – ovo sad što se pregovara uz posredovanje Amerike verovatno predstavlja poslednju šansu – krvožedno traži da Britanija pošalje vojsku u Ukrajinu momentalno.
S tim što se postavlja i pitanje da li on to preti, takoreći, praznom puškom. Jer, prema otkriću magazina ”Spektejtor”, britanska vojska, među 90 hiljada aktivnih pripadnika i rezervista, ima svega 10 hiljada obučenih i spremnih za stvarnu borbu. Uostalom, nisu bez razloga na njihovom Ostrvu još ranije počeli da regrutuju osobe sa autizmom, a od prošle godine i zaražene virusom side.
Kakva je stvarna moć evropskih armija koje bi da ratuju protiv Rusije? Zašto ne treba olako shvatiti upozorenja ruske obaveštajne službe o nuklearnim planovima Britanije i Francuske? I zašto Nemačka hoće da se naoruža?
O ovim su pitanjima u ”Novom Sputnjik poretku” govorili istoričar dr Mile Bjelajac i diplomata Zoran Milivojević.
Pogledajte i: