Ostvaruje se na Bliskom istoku i crni scenario za Evropu - Srbija bi mogla da bude ugrožena
Zatvaranje Ormuskog moreuza bi, u finansijskom smislu, moglo najviše da pogodi Evropu. Stari kontinent nema ne približno dovoljno rezervi nafte. S obzirom na to da kroz ovaj moreuz prolazi oko dvadeset odsto globalnih zaliha, Evropa ni na koji način neće moći sada da nadomesti nedostatke. Piše nam se teška ekonomska kriza.
SputnikIranska revolucionarna garda uputila je poruku brodovima da ne mogu proći kroz Ormuski moreuz, prenosi agencija „Tasnim”. Zatvarajući Ormuski moreuz, zvanični Teheran poslao je oštru poruku, ne samo Americi, već i čitavom svetu.
Zapad će moliti Rusiju za naftu
Prema rečima narodnog poslanika u Skupštini Srbije i finansijskog konsultanta Branka Pavlovića, zatvaranjem Ormuskog moreuza sve što se do sada događalo u odnosima EU i Rusije pada u vodu – sada niko više neće pominjati sankcije ili „vrednosti“, biće važno samo da se nabavi nafta. Evropa će uskoro moliti Rusiju za koji barel, ali nafte neće biti.
„Amerika će moći da donekle poveća svoju proizvodnju, ali ni izbliza koliko je Evropi potrebno. Rusija će svakako povećati proizvodnju do maksimuma, ali će pre svega morati da snabdeva svoje strateške partnere – Kinu i Indiju, koji su enormni uvoznici. Čak i sa maksimalnom proizvodnjom, Rusija neće moći da nadomesti sve što je Evropi potrebno“, objašnjava Pavlović i dodaje da odlukom Irana da zatvori Ormuski moreuz nema više nikakve priče o tome treba li Ukrajina ili ne treba da deblokira naftovod „Družba“.
U svemu ovome pitanje cene nafte nije najvažnije, iako će ono sada, kako naš sagovornik kaže, samo po sebi proizvesti haos i inflaciju. Nafte za Evropu sada neće biti i ona će doživeti tešku recesiju.
Srbija na udaru
Zatvaranje moreuza kroz koji prolazi oko dvadeset odsto globalnih zaliha nafte pogodiće, naravno, i Srbiju. Scenario koji nam sledi nije nimalo optimističan, smatra Pavlović, s obzirom na to da naša zemlja uvozi oko pedeset odsto iračke nafte. Srbija bi vrlo lako sada mogla da postane energetski nestabilna država u kojoj će strane investicije biti svedene na nulu.
„Sve što je predviđeno da budu investicije ove godine, odložiće se dok se ne smiri vreme, jer naravno da ne možete investirati u državu u kojoj nemate energente. To je potpuno jasno. Zbog ogromne duboke recesije u koju će upasti EU naši sunarodnici koji žive i rade tamo će smanjiti doznake. Bitno smanjenje doznaka i ostalih stranih investicija dovešće do toga da mi više nemamo devize koje su nam potrebne da bismo odbranili kurs, fiksni kurs dinara. I onda će vladajuća grupacija biti pred dilemom da li da u velikoj meri ubrzano troši devizne rezerve ili da devalvira dinar“, navodi Pavlović.
Prema njegovom mišljenju, nijedna od dve opcije nije dobra jer jedna je stvar kada želite da se iz zamki fiksnog kursa izvučete planski, a druga je kada to radite pod pritiskom ekonomske krize, u haotičnom okruženju i iznuđenoj situaciji.
Do sada je kurs dinara branjen investicijama i doznakama iz inostaranstva, ali zatvaranjem Ormuza, ova 2026. godina preti da bude izuzetno teška za Srbiju, smatra Pavlović.
Pritom, naša zemlja ne može da nadomesti nedostatak iračke nafte nekom drugom, na primer venecuelanskom, jer ne postoji proizvodnja koja uopšte može da nadoknadi količine izgubljene blokadom Ormuza.
„Pretpostavljam da će svi koji su bliži Venecueli sada hteti da otkupljuju svu naftu koja može da se dobije. Verujem da bi, što se Rusa tiče, oni možda i mogli da nam pomognu, jer tu će pasti sve sankcije, sve restrikcije, sve će se promeniti u tom smislu će moći normalno da se kupuje ruska nafta. Ja samo strahujem koliko će te nafte biti“, ističe Pavlović.
Naš sagovornik ne zaboravlja ni politički momenat – Srbiji bi, kaže, moglo da se obije o glavu što je, pod pritiskom Zapada spustila nivo privredne saradnje sa Rusjom.
„Nismo uveli sankcije, ali smo prepolovili privrednu aktivnost i sad treba svakako isposlovati snabdevanje koje bi nas držalo, da kažem, iznad vode“, zaključuje naš sagovornik.
Crna tačka za transport nafte
Ormuski moreuz važi za najkritičniju tačku za transport nafte na svetu i leži između Irana na severu i Omana i Ujedinjenih arapskih emirata na jugu. Na ulazu i izlazu širok je oko 50 kilometara, a na najužem delu oko 30 kilometara i čini jedinu vezu između Persijskog zaliva i Arapskog mora.
Uprkos svojoj veličini, kroz njega prolaze najveći svetski tankeri, s obzirom da, prema podacima američke Administracije za energetske informacije (EIA), tuda u 2024. prolazilo oko 20 miliona barela nafte na dnevnom nivou, što je ekvivalentno vrednosti od oko 500 milijardi dolara godišnje.
Kroz moreuz sirovu naftu izvoze Iran, Irak, UAE, Kuvajt, Katar i Saudijska Arabija, a ova ruta služi i za transport tečnog prirodnog gasa (LNG) – u 2024, oko petine globalnih pošiljki LNG-a kretala se koridorom, najviše iz Katara.
Prema međunarodnom pravu, teritorijalne vode prostiru se 12 nautičkih milja (22 kilometra) od obala. Na najužem delu plovni putevi kroz Ormuski moreuz u potpunosti se nalaze pod suverenitetom Irana i Omana, što Teheranu daje odrešene ruke.
Iran će najlakše i najefikasnije moći da ometa plovidbu kroz Ormuski moreuz polaganjem mina i korišćenjem brzih čamaca opremljenih protivbrodskim raketama i podmornica, koji su deo iranske ratne mornarice.