Kad god se pojačaju tenzije između Irana i Sjedinjenih država, Ormuski moreuz, ulaz u Persijski zaliv, uski prolaz koji deli Arabijsko poluostrvo od Irana dospeva u centar pažnje. Prošle nedelje, Iran je demonstrirao kako bi mogao da odgovori na napad SAD kada je privremeno zatvorio Ormuski moreuz zbog vojnih vežbi sa bojevom municijom.
Zatvarajući Ormuski moreuz, zvanični Teheran poslao je oštru poruku, ne samo Americi, već i celom svetu, šta bi se dogodilo ukoliko bi moreuz kroz koji prolazi oko dvadeset odsto globalnih zaliha nafte bio zatvoren zbog američkog napada.
Zapad će moliti Rusiju za naftu
Prema rečima narodnog poslanika u Skupštini Srbije i finansijskog konsultanta Branka Pavlovića, ukoliko Ormuski moreuz bude zatvoren, sve što se do sada događalo u odnosima EU i Rusije pada u vodu – usled teške krize, niko više neće pominjati sankcije ili „vrednosti“, biće važno samo da se nabavi nafta. Evropa će moliti Rusiju za koji barel, ali nafte neće biti.
„Amerika će moći da donekle poveća svoju proizvodnju, ali ni izbliza koliko je Evropi potrebno. Rusija će svakako povećati proizvodnju do maksimuma, ali će pre svega morati da snabdeva svoje strateške partnere – Kinu i Indiju, koji su enormni uvoznici. Čak i sa maksimalnom proizvodnjom, Rusija neće moći da nadomesti se što je Evropi potrebno“, objašnjava Pavlović i dodaje da u slučaju zatvaranja Ormuskog moreuza više neće biti pitanje da li Ukrajina treba ili ne treba da deblokira naftovod „Družba“.
U svemu tome pitanje cene nafte nije najvažnije, iako će ono, kako naš sagovornik kaže, samo po sebi proizvesti haos i inflaciju. Nafte za Evropu neće biti i ona će doživeti tešku recesiju.
Srbija na udaru
Ni scenario za Srbiju nije nimalo optimističan ukoliko Ormuski moreuz bude zatvoren, smatra Pavlović, s obzirom da naša zemlja uvozi oko pedeset odsto iračke nafte. U slučaju zatvaranja Ormuskog moreuza, Srbija će postati energetski nestabilna država u kojoj će strane investicije biti svedene na nulu.
„Sve što je predviđeno da budu investicije ove godine, odložiće se dok se ne smiri vreme, jer naravno da ne možete investirati u državu u kojoj nemate energente. To je potpuno jasno. Zbog ogromne duboke recesije u koju će upasti EU naši sunarodnici koji žive i rade tamo će smanjiti doznake. Bitno smanjenje doznaka i ostalih stranih investicija dovešće do toga da mi više nemamo devize koje su nam potrebne da bismo obranili kurs, fiksni kurs dinara. I onda će vladajuća grupacija biti pred dilemom da li da u velikoj meri ubrzano troši devizne rezerve ili da devalvira dinar“, navodi Pavlović.
Prema njegovom mišljenju, ni jedna od dve opcije nije dobra jer jedna je stvar kada želite da se iz zamki fiksnog kursa izvučete planski, a druga je kada to radite pod pritiskom ekonomske krize, u haotičnom okruženju i iznuđenoj situaciji.
Do sada, kurs dinara branjen je investicijama i doznakama iz inostaranstva, tako da 2026, ukoliko Ormuski moreuz bude zatvoren, može da bude izuzetno teška za Srbiju, smatra Pavlović.
Srbija, pri tome, ne može da nadomesti nedostatak iračke nafte nekom drugom, na primer venecuelanskom jer ne postoji proizvodnja koja uopšte može da nadoknadi količine koje bi blokadom Ormuskog moreuza bile blokirane.
„U tom smislu će svi koji su bliži Venecueli takođe hteti da otkupljuju svu naftu koja može da se dobije. Verujem da bi, što se Rusa tiče, oni možda i mogli da nam pomognu, jer tu će pasti sve sankcije, sve restrikcije, sve će se promeniti u tom smislu će moći normalno da se kupuje ruska nafta. Ja samo strahujem koliko će te nafte biti“, ističe Pavlović.
Naš sagovornik ne zaboravlja ni politički momenat – Srbiji bi, kaže, moglo da se obije o glavu što je, pod pritiskom Zapada spustila nivo privredne saradnje sa Rusjom.
„Nismo uveli sankcije, ali smo prepolovili privrednu aktivnost i sad treba svakako isposlovati snabdevanje koje bi nas držalo, da kažem, iznad vode“, zaključuje naš sagovornik.
Crna tačka za transport nafte
Ormuski moreuz važi za najkritičniju tačku za transport nafte na svetu i leži između Irana na severu i Omana i Ujedinjenih arapskih emirata na jugu. Na ulazu i izlazu širok je oko 50 kilometara, a na najužem delu oko 30 kilometara i čini jedinu vezu između Persijskog zaliva i Arapskog mora.
Uprkos svojoj veličini, kroz njega prolaze najveći svetski tankeri, s obzirom da, prema podacima američke Administracije za energetske informacije (EIA), tuda u 2024. prolazilo oko 20 miliona barela nafte na dnevnom nivou, što je ekvivalentno vrednosti od oko 500 milijardi dolara godišnje.
Kroz moreuz sirovu naftu izvoze Iran, Irak, UAE, Kuvajt, Katar i Saudijska Arabija, a ova ruta služi i za transport tečnog prirodnog gasa (LNG) – u 2024, oko petine globalnih pošiljki LNG-a kretala se koridorom, najviše iz Katara.
Opet prema podacima EIA, najveći broj isporuka sirove nafte i derivata koji se kreće kroz moreuz ide na azijska tržišta – oko 84 odsto. Slično je i sa LNG, oko 83 odsto. Međutim, kao što je Pavlović rekao, radi se u najvećem broju slučajeva o ruskim strateškim partnerima.
Prema međunarodnom pravu, teritorijalne vode prostiru se 12 nautičkih milja (22 kilometra) od obala. Na najužem delu plovni putevi kroz Ormuski moreuz u potpunosti se nalaze pod suverenitetom Irana i Omana, što Teheranu daje stratešku prednost.
Prema procenama vojnih stručnjaka, ukoliko bi Iran želeo da ometa plovidbu kroz Ormuski moreuz, to bi najefikasnije učinio polaganjem mina i korišćenjem brzih čamaca opremljenih protivbrodskim raketama i podmornica, koji su deo iranske ratne mornarice.
Iranski parlament je prošle godine odobrio predlog za zatvaranje Ormuskog moreuza, a konačnu odluku o tome prepustio je verskom vođi, ajatolahu Aliju Hamneiju.
Pogledajte i: