Dok fracuski predesednik Emanel Makron smatra da je potrebno uspostaviti direktan kanal komunikacije sa Rusijom, nemački kancelar Fridrih Merc priželjkuje iscrpljivanje i poraz Rusije, iako priznaje da je Rusija vojno jača od cele EU.
Politika propasti
Na pitanje da li to Makron i Merc glume dobrog i lošeg policajca prema Rusiji ili je prosto u pitanju eho raštimovanog EU orkestra, profesor Dragana Mitrović sa Fakulteta političkih nauka ističe da EU na kraju nikada nije ni imala neku jedinstvenu spoljnu i bezbednostnu politiku, a da je sada pred ogromnim izazovima koje je pred njih postavila i Amerika kao saveznik od koje zavise i na koju su se decenijama oslanjali, a suočeni su sa neuspehom svoje politike sankcija prema Ruskoj Federaciji.
“Suočeni su zapravo sa posledicama takve politike po njihovu ekonomiju i na kraju po bezbednost i njihovo mesto u svetu, jer ih je upravo ta politika dovela do gubljenja konkurentnosti njihovih privreda, a samim tim onda i važnosti Evropske unije kao globalnog igrača. Dakle, ove zemlje (Nemačka i Fracuska) počinju da predlažu različite odgovore na putu ili kao rešenja na putu tih akutnih problema i tu, naravno, njihove sve razlike u stavovima još više dolaze do izražaja, jer su i njihove politike takođe različite,” objašnjava profesorka FPN-a.
Kako kaže, zanimljivo je da se mogu tu videti zapravo i neki jako dugoročni trendovi i to da se neke države zapravo vraćaju na stara podešavanja.
Borba Nemačke i Francuske
“To važi za Nemačku koja to pokazuje kroz govor njenog kancelara na Minhenskoj konferenciji. Vidimo da on sa jedne strane govori o tome da Evropska unija mora da se sama snađe bez Sjedinjenih Država, da mora sama da počne da brine o svojoj bezbednosti, a onda govori o tome da će Nemačka formirati najveću kopnenu armiju na kontinentu, uopšte armiju što je naravno zapanjajuće s obzirom na stanje nemačke ekonomije, u odnosu na položaj Nemačke, na istoriju Nemačke u evropskoj i svetskoj istoriji. Naravno, i na povelju Ujedinjenih nacija. I zapravo vidimo njegovo lamentiranje nad krajem posleratnog, takozvanog liberalnog poretka. Zapravo on smatra da je maltene gotov poredak koji počiva na Povelji Ujedinjenih nacija i na porazu nacističke Nemačke u Drugom svetskom ratu i da je sada tu prazno polje koje je ta nova Nemačka pod njim, ponovo militarizovana, treba da ispuni,” napominje Mitrovićeva.
Vidljive oscilacije
Međutim, dodaje ona, to ne odgovara realnosti i to nije prihvatljivo ni za druge članice EU, što će se kasnije i pokazati, a još je manje prihvatljivo za Rusku Federaciju, za Narodnu republiku Kinu, pa na kraju i za Sjedinjene Američke Države, bez obzira na to što je Evropska unija strahovito povećala uvoz oružja iz Amerike.
“ Nemačka takođe i dalje insistira na podršci Ukrajini i na nastavljanju rata u Ukrajini, što govori o tome da je ona na potpuno pogrešnom putu, ako već navodno tragaju za nekakvim putem za okončanje problema Evropske unije. Sa druge strane, Emanuel Makron naravno ne vidi Nemačku kao vodeću državu Zapadne Evrope, ostavljene od strane SAD, nego vidi Francusku, ali očigledno da ide iz krajnosti u krajnost. On je već više puta, na kraju na početku same Specialne vojne operacije, kao što znamo, odlazio u Moskvu, a kasnije je postao izuzetno ratoboran. Onda su se njegova stanovišta menjala, oscilirala, i evo sada ponovo inicira i na tehničkom nivou kontakt sa Moskvom, međutim ne više od toga. Mislim da je ruska strana to čak nazvala i patetičnim, takva neka nastojenja na najnižem nivou da se obnovi dialog. A sa druge strane on zajedno sa Mercom, kako reče, lansira neku ideju o zajedničkom nuklarnom štitu Zapadne Evrope,” konstatuje sagovornica Sputnjika.
Ne znaju šta im je činiti
Mitrovićeva napominje da je ovde reč o osciliranju pozicija u jako velikom luku, što znači, kako kaže, da u EU prosto ne znaju šta im je činiti.
“Čuli smo i glasove iz Nemačke da se bez Ruske Federacije ipak ne može postići nikakvo rešenje ni ekonomsko, ni bezbednosno, međutim, smatram da aktuelna elita, pogotovo birokratija u Briselu, nema kapaciteta da se suoči sa realnošću i da zaista poče da sprovodi realističnu politiku obnavljanja kontakta sa Ruskom Federacijom i dijalog kao put do nalaženja rešenja,” ocenjuje ona.
Mitrovićeva kaže da se čulo i od ekstremnih Amerikanaca iz „ratne partije“ da treba formirati nekakvu dvojnu Evropsku uniju, gde bi njeno jezgro činile one države koje su za nastavak rata u Ukrajini, a ove ostale bi bile taj drugi kolosek Evropske unije.
“Svakakve su se tu ideje čule, međutim, činjenica je da ni u Francuskoj, ni u Nemačkoj mi nemamo realistično stanovište, a ni stanovište za koje smo sigurni da će važiti i sutra i naredne nedelje i slično. Ono što im je poručio američki državni sekretar i savetnik za nacionalnu bezbednost, da interesi Amerike i EU ostaju čvrsto isprepletani, ipak je samo jedna floskula koja nije potvrđena onim što je on dalje govorio, onim što je govorio i o ratu u Ukrajini, i o EU, a još manje ponašanjem Sjednih Američkih Država. Tako da mislim da će lideri Nemačke i Francuske i dalje biti izloženi velikoj neizvesnosti i da ćemo slušati njihove stavove koji veoma mnogo osciliraju i koji će biti u sve većoj suprotnosti sa realnošću na terenu,” navodi ona.
Kako kaže, tračak nade vidi u njihovom pokušaju da se u kontaktima s Narodnom Republikom Kinom postigne nešto na ekonomskom planu, da se izlaz traži kroz saradnju sa drugim globalnim partnerima koji bi se onda gledali manje kroz neku ideološku ravan, a više kroz mogućnosti za ekonomsku saradnju.