Glavna pretnja isteka Novog START-a, poslednjeg sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja, jeste činjenica da će biti mnogo teže sklopiti novi dogovor, jer, prema mišljenju ruskih eksperata, razvoj i postizanje novog sporazuma moglo bi da zahteva godine intenzivnih pregovora i dogovore o brojnim tehničkim i pravnim pitanjima, a tokom tog perioda postoji rizik od smanjenja transparentnosti.
„Mislim da prekid važenja ovog sporazuma neće suštinski uticati na međunarodnu bezbednost, barem u bližoj budućnosti. Iako je sporazum prestao da važi ostala je njegova inercija. To jest, Sjedinjene Države i Ruska Federacija će još neko vreme po inerciji delovati kao da su norme ovog sporazuma i dalje na snazi. Pored toga, ostala je navika vezana za odgovorno i obrazrivo ponašanje u ovoj oblasti. Stoga, u narednih pet godina, mislim da odsustvo ovog sporazuma neće uticati na međunarodnu bezbednost“, ocenjuje ekspert.
Ipak, pojedini ruski eksperti upozoravaju da će u odsustvu sporazuma takva predstava o bezbednosti postepeno slabiti, što stvara veliku neizvesnost, a „takva situacija je uvek opasna“.
Takva situacija je već bila 1962. godine, tokom Kubanske raketne krize, jednog od najkritičnih momenata Hladnog rata, kada je svet bio na ivici nuklearnog rata.
Zagovornici ove teze ukazuju da je danas opasnost veća, jer sada ima mnogo više zemalja sa nuklearnim potencijalom, što dodatno komplikuje kontrolu i povećava rizik od slučajne eskalacije.
Manojlo, međutim, smatra da će se Rusija i Sjedinjene Države, pre ili kasnije, vratiti pitanju sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja, jer Trampov mandat ističe za oko dve godine, a nova administracija, kako kaže, može imati drugačiji pristup međunarodnoj bezbednosti.
Trampova uverenja da su svi međunarodni sporazumi beskorisni i da samo ograničavaju SAD su, u najmanju ruku, čudni, ocenio je on, aludirajući na to što su se tokom Trampovog prvog mandata, od 2017. do 2021. godine, SAD povukle iz nekoliko sporazuma o razoružanju sa Rusijom, ali ne i iz sporazuma Novi START. Tramp je već tada želeo da u pregovore o obnavljanju sporazuma uključi i Kinu, ali bez uspeha.
Kasnije su Amerikanci, pod Džozefom Bajdenom, pristali na petogodišnje produženje, što je obezbedilo njegovo važenje do februara 2026. godine.
Iako se ruski predsednik Vladimir Putin zalagao za produženje sporazuma na još godinu dana, nikakav odgovor Vašingtona nije stigao.
Tramp, koji je prvobitno tu inicijativu ocenio kao „dobru ideju“, kasnije je izjavio da će, kada sporazum istekne, napraviti „bolji dogovor“, uz napomenu da bi u njega trebalo uključiti i Kinu, što je Peking odbio, pošto ne želi da se obavezuje, s obzirom na to da poseduje značajno manji arsenal nuklearnog oružja – oko 500-600 bojevih glava, u poređenju sa Amerikom i Rusijom koje kontrolišu oko 90 odsto svih nuklearnih bojevih glava.
Rusija spremna za dijalog, ali i za odgovor
Na pitanje može li svet da se vrati resetovanju odnosa, kao što je to bilo krajem osamdesetih godina, ili je nekontrolisana trka u naoružanju neizbežna, Manojlo smatra da će, ipak, doći do otopljavanja odnosa, nakon američkih izbora 2028. godine.
Međutim, ukoliko zbog isteka sporazuma Amerikanci budu inicirali razmeštanje dodatnih bojevih glava na nosačima Rusija će, smatraju eksperti, učiniti isto, što neće dovesti do nuklearnog rata, ali će narušiti strateški balans i pojačati tenzije.
Drugim rečima, Moskva će poštovati ograničenja poslednjeg sporazuma sa Sjedinjenim Američkim Državama o ograničavanju nuklearnog naoružanja sve dok Vašington bude isto tako postupao.
Manojlo ističe da je Moskva težila da sačuva taj dogovor, ali da će, uprkos nepostojanju sporazuma, nastaviti da se ponaša odgovorno sve dok to čine i SAD.
„Pozicija Ruske Federacije je da je sporazum bio temelj međunarodne bezbednosti i stabilnosti. Rusija je bila spremna da produži ovaj sporazum, ali njena pozicija je bila da to neće učiniti jednostrano. Ako Sjedinjene Države promene svoju poziciju i budu spremne da se vrate pitanju razmatranja i produženja ovog sporazuma, Rusija će, naravno, ići u susret i pozdraviti to“, naglasio je Manojlo.
Moskva smatra da je, ukoliko se govori o uključivanju Kine u nove pregovore, neophodno uključiti Veliku Britaniju i Francusku.
„Moguće je širenje broja učesnika ovog sporazuma u budućnosti. Nije isključeno da će arhitektura sporazuma biti razmatrana i sa Francuskom i sa Velikom Britanijom. Ali, treba imati u vidu da glavni nuklearni arsenal u svetu nije u rukama Francuske ili Velike Britanije, već Ruske Federacije i Sjedinjenih Država. Francuska, Velika Britanija i druge nuklearne zemlje značajno zaostaju po broju bojevih glava, pa njihovi glasovi nemaju istu težinu kao glasovi i mišljenja Rusije i Sjedinjenih Država”, zaključio je ekspert.
Rusija će pri formulisanju svoje dalje politike u oblasti strateškog ofanzivnog naoružanja uzeti u obzir činjenicu da su SAD ignorisale rusku inicijativu o dobrovoljnim samoograničenjima radi zadržavanja kvantitativnih gornjih granica za odgovarajuće vrste naoružanja utvrđene sporazumom Novi START najmanje godinu dana nakon njegovog isteka.
U postojećim okolnostima, strane sporazuma Novi START slobodne su da same odlučuju o narednim koracima, ali Rusija namerava da deluje odgovorno i uravnoteženo, gradeći svoju strategiju na temeljnoj analizi američke vojne politike i ukupne strateške situacije.
Istovremeno, Moskva je spremna i da preduzme odlučne vojno-tehničke mere radi odbrane nacionalne bezbednosti i suprotstavljanja potencijalnim pretnjama, ali takođe ostaje otvorena za politička i diplomatska rešenja koja mogu doprineti sveobuhvatnoj stabilizaciji strateške situacije, isključivo na osnovu ravnopravnog i uzajamno korisnog dijaloga, kada se za to stvore uslovi.
Svet bez kontrole nuklearnog oružja
Poslednji sporazum o kontroli nuklearnog naoružanja između SAD i Rusije istekao je 5. februara, a to znači da je svet prvi put za više od pola veka bez kontrole nuklearnog oružja, što nas uvodi u novu eru neizvesnosti, jer je Novi START predviđao i međusobne inspekcije i razmenu podataka, pa je samim podsticao na poverenje i transparentnost, a takođe je jačao međunarodna bezbednost i stabilnost, sprečavajući trku u naoružanju.
Njegov cilj je bio da se smanjenje rizika od nuklearnog rata kroz kontrolu naoružanja. Ugovor je jasno definisao ograničenja na broj razmeštenih strateških nuklearnih bojevih glava za obe strane, a odnosio se na nuklearno oružje dugog dometa SAD i Rusije.
Novi START sporazum iz 2010. godine, koji su potpisali tadašnji predsednici Dmitrij Medvedev i Barak Obama, ograničava broj strateških nuklearnih bojevih glava sa svake strane na 1.550. Broj sistema koji te glave nose, a to su interkontinentalne balističke rakete, odnosno balističke rakete koje se lansiraju sa podmornica i bombardera, ograničen je na 800.