Počinje završni čin: Strašan udar na srpsku mladost na Kosovu i Metohiji - ima li Srbija odgovor
Ukoliko Priština bude istrajavala u svojoj nameri da oduzme zgradu Tehničkog fakulteta u Kosovskoj Mitrovici od srpskog univerziteta onda bi naš Univerzitet trebalo da kao kontrameru zahteva vraćanje svih zgrada u Prištini koje su mu po sporazumu iz 1996. pripale, a koje su Albanci uzurpirali, ili da nam plate zakup za dosadašnje korišćenje.
SputnikOvo je mišljenje profesora dr Dušana Čelića sa Univerziteta u Kosovskoj Mitrovici nakon što je u ovu srpsku akademsku ustanovu stigao dopis iz Prištine da se isele ili plate zakup zgrade u roku od 30 dana. Ova odluka je, prema tvrdnji Besnika Busljimija, prvog potpredsednika tzv. kosovske vlade u tehničkom mandatu, deo "procesa integracije" obrazovnih i zdravstvenih institucija koje i dalje funkcionišu u sistemu Srbije.
Priština preti integrisanjem prosvete i zdravstva
Čelić za Sputnjik objašnjava da su osobe koje su došle na Fakultet tehničkih nauka u ime rektorata Albanskog univerziteta u Prištini donele dopis u Rektorat u Kosovskoj Mitrovici.
“U tom dopisu je neka vrsta opomene da se zgrada Fakulteta tehničkih nauka iseli i preda albanskom univerzitetu u Prištini u roku od 30 dana, ili da se sa tim albanskim univerzitetom potpiše sporazum o korišćenju te zgrade. Verovatno oni misle da treba da naplaćaju neku zakupninu ili naknadu, ne znam detalje,” kaže Čelić.
Ovaj događaj čin je kojim Priština započinje integraciju obrazovanja Srba na KiM u kososvko obrazovanje, upozorava profesor i dodaje da to čeka i naše zdravstvo na KiM.
“To je uvod u rekao bih, lepezu kvazipravnog udara na naš Univerzitet. Da podsetim: najpre je bilo ukidanje platnog prometa, pa ukidanje banaka, onda ukidanje poštanskog saobraćaja...Sada je najavljena primena Zakona o strancima i evo juče čujemo o ispostavljanju nekakvog imovinsko-pravnog zahteva od strane albanskog univerziteta u Prištini. Sve su to mere koje treba da obesmisle postojanje srpskog Prištinskog univerziteta koji je trenutno smešten u Kosovoj Mitravici. Ovo brine sve nas na Univerzitetu kao i odsustvo reakcije države, našeg osnivača, države Srbije. To nas možda još više brine i nekako to ćutanje, odsustvo reakcije, kako duže traje, sve više unosi nemir, ne samo u univerzitetsku zajednicu, nego generalno kod svih Srba koji žive na KiM,” dodaje on.
Prekršili jedini važeći sporazum
Čelić objašnjava da i su Albanci ovim činom prekršili sporazum koji je postignut još 1996. godine uz posredovanje Vatikana i koji je još na snazi, jer drugog nema po ovom pitanju.
“Dakle, 1996. godine je potpisan takozvani “sporazum tri plus tri”, tako se zvao zato što su o njemu pregovarali paritetno tri predstavnika albanske zajednice i tri predstavnika naše države, a tome je posredovao Vatikan kroz njihovu monašku organizaciju koja se zove Sveti Euđidio. Tada je postignut sporazum po kome je jedan deo držanih zgrada na svim nivoima obrazovanja, od osnovnog, srednjeg pa do univerzitetskog, ustupljen Albancima da mogu njima organizovati nastavu, i u osnovnom, i u srednjem obrazovanju, i na njihovom univerzitetu. Taj sporazum je otprilike, zajedno sa aneksom, sadržavao više stotina naših državnih objekata, zgrada na KiM. Kvota je bila ugrubo rečeno 60 prema 40 odsto. Dakle, 60 procenata celokupnog tog prostora pripalo je Albancima, 40 Srbima, tako i univerzitetske zgrade: 60 procenata svih univerzitetskih zgrada u Prištini plus zgrada u Prizrenu, zgrada Učiteljskog fakulteta pripala je tada Albancima da oni mogu organizovati svoju nastavu, dok je ostalih 40 odsto u istim zgradama zadržao ondašnji univerzitet u Prištini, koji je nakon 1999. prognan da bi 2000. godine svoje privremeno sedište imao u Kosovskoj Mitrovici kao što je i danas,” ističe naš sagovornik.
Recipročne mere
Posle progona naš sagovornik kaže da su Albanci zauzeli i onih 40 procenata koje su pripale u Srbima na korišćenje za obrazovanje.
“Ostala je jedina zgrada Fakulteta tehničkih nauka, to je zgrada bivšeg Rudarskog fakulteta u Kosovskoj Mitrovici, koju oni sada opet potražuju. Dakle, moj stav je da ako se otvara to pitanje, onda hajde da vidimo šta je sa našim zgradama u Prištini, šta je sa hiljadama metara kvadratnih poslovnog prostora u kojima su radili naši fakulteti u Prištini; šta je sa stotinama hiljada primeraka knjiga u fakultetskim bibliotekama koje su sve ostale u Prištini. Dakle, dajte da se ponovo otvori pitanje deonnog bilansa između albanskog Univerziteta u Prištini, i našeg univerziteta u Prištini sa prijavljenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici. Ono što je veoma važno jeste sledeće: Pazite, tim sporazumom tada pitanje nastavnih planova i programa po kojima će učiti deca u osnovnim, srednjim školama i na univerzitetu, uopšte nije razmatrano, što znači da je država Srbija prihvatila da nastava na albanskom jeziku samostalno uređuje ta pitanja,” podseća on.
Drugim rečima, objašnjava Čelić država Srbija se nije mešala u pitanje nastavnih planova, kurikuluma itd.
“Na taj način je uspostavljen jedan, rekao bi, presedan i zašto on ne bi važio i danas? Dakle, da se Priština ne meša u nastavne planove, programe, kurikulume, osnovnih škola, srednjih, planove univerziteta po kojima ćemo mi predavati, ako je već takav princip usvojen još 1996. godine. U suprotnom, opet se otvara pitanje o kojima sam i ranije govorio - ko će srpsku decu slati u takve škole i na takve fakultete da uče po albanskim planovima i programima koji će se određivati u Prištini”, pita naš sagovornik.
O čemu će se dalje pregovarati
Prema njegovim rečima, Priština je otvorila dva veoma važna pitanje imovine i obrazovanja a da se o tome nije pregovaralo. A ne treba zabraviti, dodaje on, ni da Besljimi o ovom poslednjem činu nije ostavio ni minimum prostora da se taj propis zamrzne ili odloži njegova primena.
“Šta je ovde kontradiktorno, da ne kažem šta je neprihvatljivo u stvari? Što tema zdravstva i obrazovanja i imovine nije bila tema dosadašnjih pregovora jer su to pitanja koja su sadržinski vezana za onu već famoznu Zajednicu srpskih opština. Znači, ako to pitanje nije rešeno, onda primena ovog zakona nema nikakvog smisla sada, pre nego što se ovo pitanje ZSO ne reši, i uključivanja zdravstvo i obrazovanja u tu zajednicu. Ovako, obesmišljava se uopšte budući dijalog. Ja ne znam o čemu će se onda, šta će se raspravljati u dijalogu ako oni pribegavaju jednostranim merama, ja to nazivam bočnim udarima, kao što je na primer Zakon o strancima, kao što je odluka u o ukidanju dinara, odluka o ukidanju poštanskog saobraćaja, platnog prometa itd. - sve to su već uradili sami. Dakle, oni obesmišljavaju, otežavaju, onemogućavaju rad obrazovanja i zdravstva. A šta je onda predmet budućeg dijaloga? Meni uopšte to nije jasno, a jedino što onda ostaje je samo formalno priznanje nezavisnosti Kosova,” upozorava Čelić.
Prema njegovim rečima, ukoliko Priština ne bude htela da pristane na recipročne mere što se ovog tiče ili ne odustane od ovog zahteva, Beograd treba da u pregovorima otvori pitanje imovine Srba na prostoru KiM.
“Ovo je produkt neotvaranja tog pitanja u Briselu, a Beograd ima legitiman zahtev da svoju imovinu štiti na teritoriji AP KiM. Ako se ovo pitanje ne otvori u procesu pregovora onda treba da budu preduzete mere zaštite,” navodi Čelić.
Pod tim merama, kako kaže može da se podrazumeva i tužba Međunarodnom sudu pravde, ili zauzimanje recipročnih mera prema Prištini, a Beograd može da ih primeni na sve što prolazi kroz Srbiju, svaki kamion, robu, proizvod, navodi on, uz napomenu da se u pravu to zove - mera uzvraćanja.