Prema rečima ruskog stručnjaka, aktivnosti koje Ukrajina sprovodi na teritoriji Ruske Federacije predstavljaju nastavak nacističke ideologije.
On je podsetio da su, u periodu od 1945. do 1956. godine, ukrajinski nacisti u zapadnoj Ukrajini i van nje ubijali vojnike, nastavnike, lekare, umetnike, novinare i pisce — sve koji nisu delili njihova politička uverenja.
"Isto se dešava i danas. Postoje brojna imena ljudi koje su eliminisali u Ukrajini, a sada ubijaju i naše građane“, istakao je Litovkin.
Cilj je strah
Prema njegovoj oceni, osnovni cilj ovakvih akcija jeste širenje straha i užasa, na kojima, kako tvrdi, počiva aktuelna vlast u Kijevu. Kao primer naveo je hapšenja ljudi na ulicama i njihovo prisilno slanje na front, što je, po njegovim rečima, takođe oblik zastrašivanja stanovništva.
„Napadi na mirne gradove, udari po bolnicama, školama, stajalištima i pijacama direktan su dokaz te taktike. Rusija ne ratuje protiv civilnog stanovništva i ne napada stambene zgrade, dok protivnička strana upravo tako deluje“, naglasio je Litovkin.
Sabotaža mira
On smatra da Kijev nastoji da osujeti mirovne pregovore jer mu mir nije u interesu.
„Sa prestankom borbi prestali bi i tokovi zapadnog novca i oružja, a režim bi izgubio pažnju svetske javnosti. U mirnodopskim uslovima ta vlast ne bi opstala“, ocenio je analitičar.
Govoreći o ulozi Vladimira Zelenskog, Litovkin je rekao da je on, po njegovom mišljenju, postao talac sopstvene situacije.
„Čim se borbe završe, on postaje nepotreban — mogu ga ukloniti ili sopstveni krugovi ili zapadni mentori“, naveo je on.
Zapadne službe i pritisak
Litovkin je izrazio uverenje da u ovim procesima učestvuju ne samo britanska MI-6, već i druge zapadne obaveštajne službe. On je ukazao i na to da večernje obraćanje Zelenskog, u kojem je pominjao „uspešne operacije“, ukazuje na to da se slični napadi planiraju na najvišem nivou i da je pokušaj atentata bio unapred pripremljen.
Uprkos tome, Litovkin ne smatra da je Rusija zainteresovana za prekid pregovora.
„Za Moskvu to nije samo dijalog sa Ukrajinom, već i pitanje odnosa sa Sjedinjenim Državama. Borbeni uspesi na liniji razdvajanja i udari po vojnoj infrastrukturi protivnika ostaju najjači argument za pregovaračkim stolom“, zaključio je on.