Sa svojim gigantskim telima i neverovatno dugim vratovima i repovima, sauropodi su među najprepoznatljivijim vrstama dinosaurusa. U ovu grupu spadaju i najveće kopnene životinje koje su hodale Zemljom, a ta ogromna masa verovatno im je dobro služila za odbranu od mesoždera.
Ali do takve veličine trebalo je mnogo vremena da se stigne, a malo jedinki bi ikada uspelo u tome. Toliko malo, zapravo, da su mladunci sauropoda verovatno bili jedan od najobilnijih izvora hrane za predatore. Na kraju krajeva, zašto se boriti sa bodljikavim stegosaurom oko večere, kada možete samo usput zgrabiti mladog brahiosaura?
„Sama veličina sauropoda otežavala bi im da se brinu o svojim jajima, a da ih pritom ne unište, a dokazi ukazuju na to da, slično današnjim mladuncima kornjača, mlade sauropode roditelji nisu negovali“, kaže Kasijus Morison, paleoekolog sa Univerzitetskog koledža u Londonu.
„Život je u ovom ekosistemu bio jeftin i životi predatora poput alosaura verovatno su se održavali konzumiranjem ovih mladih sauropoda“, dodaje Morison.
Istraživači su proučavali jedan od najdetaljnijih ekoloških lokaliteta praistorijskog sveta: nalazište Draj mesa u Koloradu, u SAD, koje sadrži hiljade fosila desetina vrsta iz perioda jure, starih oko 150 miliona godina, prenosi RTS.
Polazeći od postojećih podataka o tome čime su se različite životinje verovatno hranile, naučnici su mapirali složenu mrežu ishrane – suštinski sve moguće veze između predatora, plena i biljaka u tom području u to vreme.
Otkrili su da su sauropodi imali daleko više veza u lancima ishrane nego druga velika grupa biljojeda dinosaurusa, ornitskih dinasaurusa. Razlog je verovatno to što su bili teži za konzumiranje – zašto se upuštati u borbu sa bodljikavim repom stegosaura ili sa potpunim telesnim oklopom gargojleosaura, kada je bilo na pretek relativno bespomoćnih, nenadgledanih zalogaja u vidu sauropoda koji su svuda tumarali okolo?
Ali najzanimljivije zapažanje ove studije mreže ishrane jeste da bi obilje lake hrane moglo objasniti zašto se evolucija, čini se, na neko vreme „usporila“. Vrhunski predatori tog doba bili su manji i slabiji od onih koji će se pojaviti desetine miliona godina kasnije, poput ozloglašenog tiranosaurusa reksa.
U vreme turanosaurusa reksa živelo je manje sauropoda, i bez te „samoposluge“, morao je da ide težim putem, razvijajući veću telesnu veličinu, bolji vid i neverovatno snažan ugriz kako bi savladao krupniji plen koji je mogao da uzvrati, poput tricerapotsa.
„Vrhunski predatori kasnog perioda jure, poput alosaura ili torvosaura, možda su imali lakši pristup hrani u poređenju sa turanosaurusom milionima godina kasnije“, kaže Vilijam Hart, paleontolog sa Univerziteta Hofstra u SAD.
Pogledajte i: