Međunarodni tim istraživača koristio je podatke iz studija blizanaca kako bi razlikovao spoljašnje uzroke smrti (nezgode, ubistva, infekcije) od unutrašnjih, bioloških faktora (genetske mutacije, bolesti povezane sa starenjem), navodi En-Bi-Si Njuz.
Razdvajanjem ovih kategorija dobili su precizniju procenu uticaja genetike na životni vek, što je znatno više od ranijih procena od 6 do 33 odsto.
„Ovo nije rezultat slučajnosti. Ako pogledate studije blizanaca o gotovo bilo čemu, otprilike 50 odsto osobina je nasledno. Isto važi i za starosnu granicu menopauze“, rekao je glavni autor studije Ben Senhar sa Instituta Vejzman u Izraelu.
Profesor Morten Šeibje-Knudsen sa Univerziteta u Kopenhagenu istakao je da je novi pristup „eliminisao spoljašnji šum“ i otkrio osnovnu biologiju starenja.
On je podsetio da geni značajno određuju životni vek kod različitih vrsta, od kvasca koji živi 13 dana, do kitova koji mogu da žive i više od 200 godina.
Ipak, eksperti upozoravaju da zdrav stil života i dalje igra ključnu ulogu.
„Ako genetika određuje 55 odsto životnog veka, preostalih 45 odsto i dalje zavisi od ishrane, vežbanja i navika“, rekao je Senhar.
Studija takođe ukazuje na važnost daljeg istraživanja zaštitnih gena koji „produžavaju život“, posebno kod ljudi koji nose zaštitne gene protiv hroničnih bolesti, popu gena FOXO3, APOE i SIRT6.
Zaključak istraživača je da dugovečnost verovatno zavisi od interakcije više gena, a ne jednog ključnog „gena za sve“.
Istraživanje je objavljeno u žurnalu Sajens.
Pogledajte i: