U strategiji se takođe navodi da će američko ministarstvo odbrane obezbediti da snage SAD budu spremne da se brane od „ruskih pretnji“ po teritoriju Sjedinjenih Država, pri čemu dokument ne iznosi posebna obrazloženja za te procene.
Pentagon u istom dokumentu priznaje da je Rusija u sukobu u Ukrajini pokazala „nacionalnu rešenost“ potrebnu za vođenje dugotrajnih borbenih dejstava u blizini sopstvene granice.
Dodaje se i da rat u Ukrajini, uprkos demografskim i ekonomskim poteškoćama, pokazuje da Rusija i dalje ima značajne rezerve vojne i industrijske moći.
Istovremeno, u dokumentu se ističe da Evropa treba da preuzme glavnu odgovornost za sopstvenu konvencionalnu odbranu, dok će SAD podsticati saveznike u NATO da nose veći teret odbrane Evrope uz ograničeniju američku podršku.
Pentagon takođe tvrdi da evropske države NATO „značajno nadmašuju Rusiju“ po veličini ekonomije i broju stanovnika, što, kako se navodi, predstavlja i veći „skriveni vojni potencijal“.
Kina, međutim, nije nazvana „pretnjom“ u istom dokumentu, ali je opisana kao druga najmoćnija država posle SAD, uz ocenu da Peking jača svoj uticaj i prioritizuje odbrambenu potrošnju.
U delu koji se odnosi na Zapadnu hemisferu, Pentagon Grenland naziva ključnom strateškom teritorijom i navodi da će SAD „garantovati“ vojni i komercijalni pristup ključnim oblastima, uključujući Panamski kanal, Američki (Meksički) zaliv i Grenland, kao i da će američka vojska „aktivno“ štititi interese SAD u regionu.