Poseban mi je osećaj kada sam na sceni, mnogo drugačiji nego kada glumim na filmu ili u seriji, volim živ aplauz, to je kao neki otvor u koji guram sve veću i veću energiju i maštom dostiže sve veće nivoe, rekla je naša sagovornica. Marko dodaje da je njihov zajednički rad, koji traje već sedam godina, neverovatno iskustvo i da se u nekim teškim situacijama vidi snaga glumca.
“Privatni i poslovni odnos sa kolegama mogu da odvojim, ne moram sa svima da se družim, ali kada radimo na nekom projektu jedini cilj treba da nam bude da projekat bude dobar i da se prenese poruka dela. Zato je važno da svi budu dobar tim, budu otvoreni i dišu zajedno na sceni”, rekla je glumica.
Marko Milošević dodaje da kada se neka predstava igra nekoliko puta onda i telo i glava počinju da spontano reaguju na sceni, iako je, možda, iza scene razmišljao o tome koje namirnice mu nedostaju kod kuće. Naglašava da svakim istraživanjem lika glumac istražuje i saznaje nešto novo o sebi i svojim osobinama, kao i da na sceni mora da bude stopostotno prisutan i fizički i mentalno.
Osvrćući se na studentske dane, naša sagovornica je istakla da je to bio divan period, ali da nije bila pripremljena na ono što je čeka nakon studiranja.
“Vi uđete potpuno čisti na Akademiju, spremate se i negujete se u maloj grupi, a velika ste porodica. U tom trenutku ne osećate da je negde tamo napolju neki veliki problem, mislim pre svega na veliki broj kastinga za koje se pripremamo, a onda ne prolazimo po nekoliko puta. Osim toga, ne priprema nas ni na put do karijere, možda bi trebalo da se malo na Akademiji dotaknemo i tih tema”, rekla je glumica.
Mladi umetnici zaključuju da najviše vole da rade predstave za decu u “Pan teatru” jer su to najlepša iskustva, igrati se sa decom, ulepšavati im dane i potpuno im se posvetiti.