To kaže za Sputnjik profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu dr Bojan Dimitrijević podsećajući da Venecuela ima ogromne zalihe nafte ali je to tzv. teška nafta čiji su troškovi eksploatacije znatno viši nego kod „lake nafte“
Predsednik SAD Donald Tramp pozvao je naftnu industriju da uloži najmanje sto milijardi dolara u Venecuelu ali američki naftni giganti očigledno još nisu voljni da investiraju u Venecuelu nakon Madurove otmice.
Iako su na na dlanu dobili „zlatnu koku“ i najveći svetski rezervoar upravo te teške nafte (koju sada uvoze iz Meksika i drugih zemalja) od koje dobijaju mnogo više neophodnih derivata, a ne samo benzin, očigledno je da još mere visoki nivo investiranja sa potencijalnim rizicima koji nisu mali.
Strah američkih naftaša od gerile
Važan razlog za veliki oprez povezan je sa političkom nesigurnošću i realnim rizicima, jer se dobar deo tih zaliha nalazi u slabo pristupačnim predelima amazonskog dela Venecuele gde je vrlo lako organizovati gerilu, dodaje Dimitrijević.
„Kažu da je Nikolas Maduro poslednjih šest meseci podelio silno oružje raznim vrstama ljudi, a tvrdi se da u Venecueli ima jako puno bandi, gerile i vojske. Prema tome, ako vi takvim strukturama podelite naoružanje, a hoćete da eksploatišete naftu iz područja u kojima se lako mogu postaviti zasede, onda recimo može da dejstvuje neki minobacač ili ručni bacač i uništi sveže postavljene naftovode. Ili neku platformu ili koju već tehnološku strukturu koja omogućava eksploataciju nafte i onemogući u izvesnom vremenu eksploataciju. A ko će utvrditi odakle je to došlo, koja će to vojska, američka ili bilo koja, da kontroliše takvu vrstu napada?“
Očigledno je da su američki naftni giganti procenili da su u ovom trenutku rizici vrlo visoki, da je situacija nestabilna i da pored visokih troškova eksploatacije, visoki troškovi mogu da nastanu potencijalno i po osnovu političke nesigurnosti, dodaje Dimitrijević.
Naravno, nije u pitanju samo bezbednosna procena, nego je verovatno i generalna politička procena situacije u Venecueli nejasna, smatra Dimitrijević.
„Prema izjavama ove sadašnje predsednice koja vrši dužnost, oni su i dalje lojalni Maduru. Ne znam samo kako su uspeli da ga tako lako kidnapuju, ali američka administracija očigledno nije zavladala čak ni političkim strukturama, da ne govorimo o gerili i sličnim stvarima. Prema tome, kad sve to uzmemo u obzir, onda mislim da je njihova odluka razumna. Tu naravno postoje još i kineski i ruski interesi i ko zna šta sve ne. Znači, verovatno kompanije kao i u mnogim slučajevima procenjuju rizik i zaključuju da još nije vreme. To ne znači da neće i u budućnosti, ali mislim da su u ovom trenutku prevagnuli ovi faktori.“
Moralni pad – najveći gubitak SAD
Dimitrijević smatra da je Trampova odluka da napadne Venecuelu i otme Madura bila i politički i ekonomski jako pogrešna i to će vreme pokazati.
„Amerika je dobar deo svoje moći zasnivala na nekoj vrsti meke moći dok je to moglo da prođe. Na popularnosti američkih brendova, na Holivudu, na predstavi o bogatom i raskošnom životu, na tehnologiji koja je dolazila iz Amerike, na muzici, spotovima itd. Međutim, ako ste vi u poslednje vreme, a naročito ako ubrzavate poslednjih godina, prepoznatljivi po besmislenim intervencijama, po političkoj hajdučiji, po akcijama na granici terorizma, onda vi rapidno gubite popularnost. Što se kaže: Sila Boga ne moli, ali Bog silu ne voli. Kada ljudi prestanu da vas vole, odnosno kad počnu da vas mrze, na dugi rok ne možete funkcionisati u takvom okruženju.“
Tako da je jedan od najvećih gubitaka SAD njihov strahoviti moralni pad, a onaj ko strahovito moralno padne na dugi rok mora da gubi, ističe Dimitrijević.
Hapšenje Madura – američka pomoć BRIKS-u
A taj gubitak može se ispoljavati kroz povećanje nestabilnosti unutar Amerike, kroz gubljenje ekonomske moći i kroz povećanje nesigurnosti u svetu, dodaje Dimitrijević.
„Neki ljudi kažu: 'Pa ovo je udarac za BRIKS'. Možda se ljudi malo plaše pa kažu ovaj (Tramp) je spreman na sve i pomalo zaziru od takve sile. Ali suštinski, ovo su stvari koje jačaju ideju BRIKS-a, jer je ideja BRIKS-a da teži ka većoj ravnopravnosti i ka multipolarnosti. Prema tome, nije bilo veće pomoći BRIKS-u od ove akcije. To će vreme pokazati. Sa druge strane, barem ono što sam čitao, postoje neke vrlo ozbiljne analize da je Kina nevidljivo, ali žestoko uzvratila i u vezi sa prodajom retkih metala, i u vezi sa nekim berzanskim aktivnostima, i u vezi sa nekim aktivnostima vezanim za promet i trgovinu nafte. Tako da je vrlo moguće da Amerika čak i u kratkom roku trpi gubitke zbog ovakve akcije.“
Maduro kao moralni pobednik
Čak je i Evropa „ovakva kakva je“, dobrim delom osudila Trampovu intervenciju u Venecueli i zato Dimitrijević ne vidi nikakvu korist za SAD od Trampove akcije.
„Vidim samo štetu, a da ne govorimo o tome što mi se čini da će za nekoliko godina Madura pretvoriti u svojevrsnog Džulijana Asanža, u simbol otpora Americi osim, naravno, ukoliko ga ne otruju u zatvoru. I da će na kraju morati da ga puste kao velikog moralnog pobednika itd. Ljudi su govorili, pa mogao je i Putin tako Zelenskog. Ali mislim da je ta akcija čak i uspela na početku specijalne vojne operacije, ona bi se pretvorila u moralni debakl za Rusiju. Kao što će se ova verovatno pretvoriti u moralni debakl za Ameriku“, zaključio je Dimitrijević, koji smatra da čak i iz svih tih razloga američki naftaši zaziru da uđu u Venecuelu.
Pogledajte i: