SVET

Afrika ispraća genocidne zapadne kolonizatore – Rusija i Kina stižu kao duhovni oslobodioci

Usvajanje zakona o odgovornosti za kolonijalnu prošlost je neprijatna vest za Francusku zato što u Alžiru ima možda i najviše prava jer su više od 130 godina vladali, što pokazuje da su tamo u kontinuitetu rođene dve ili tri generacije Francuza, kaže za Sputnjik publicista Igor Ivanović.
Sputnik
Poslanici u skupštini Alžira, uz stojeće ovacije i ogrnuti šalovima u bojama nacionalne zastave usvojili su zakon po kome Francuska snosi „pravnu odgovornost za kolonijalnu prošlost u Alžiru i tragedije koje je izazvala“.

„Domino efekat“ – ispostavljanje računa kolonijalnim silama

Uz Alžir postoje i mnoge druge zemlje bivše kolonije koje bi mogle da izađu sa istim zahtevom a to bi ipak stvorilo „domino efekat“, što će se vremenom verovatno i desiti, smatra Ivanović.
„Neke vlasti će to uraditi odmah, neke tek kad dođe do promene pogleda na taj istorijski period. Međutim, to je neprijatna vest čak možda ne zato što će se ona realizovati u smislu davanja francuske odštete, ali će svakako smanjiti ugled i povećati i unutrašnji i spoljni pritisak i dovesti Francusku u jednu defanzivnu poziciju. To isto bi se moglo dogoditi i drugim bivšim kolonijalnim silama. Nisu Francuzi jedini. Ne zaboravite da Francuska, Velika Britanija i Nemačka drže ogromno arheološko blago, koje je bukvalno pokradeno i odneto iz mnogih zemalja koje sad smatramo zemljama Trećeg sveta. I ako bi postojala jedna takva organizovana i sinhronizovana akcija, to sigurno za njih ne bi bilo dobro.“

Kina i Rusija kao duhovni oslobodioci Afrike

A to je bilo nezamislivo za zapadni svet ne zato što drugi narodi nisu bili svesni njihove uloge u pljački, otimačini i uopšte, o „fizičkom i duhovnom zlostavljanju domicilnih naroda“, nego što su nisi imali snage da izađu sa tim u javnost i delegiraju taj problem, dodaje Ivanović.
„Prosto, nisu imali ni smelosti, ali sad se stvar menja. Verovatno je i da kinesko i rusko prisustvo na tim područjima utiče na samopouzdanje tih naroda i na promenu njihove svesti kad je reč o njihovoj neposrednoj istoriji, jer nemaju više tu vrstu zavisnosti. A sa druge strane, činjenica je da je, posebno Francuska i dalje imala kolonijalni status iako više nije bila kolonijalna sila u ekonomskoj sferi. Jer ako oni koriste resurse nekih od tih afričkih zemalja u kojoj svaki šesti ili sedmi građanin ima struju, a tim istim resursima se Francuska greje i osvetljava i pokreće privedu, onda nešto duboko moralo nije u redu. I kad se pojavi neko, kao što su bili Kina i Rusija, sa povoljnijom, korektnom ponudom, onda odjednom postaju i duhovni oslobodioci, tako da mislim da stvari idu u tom pravcu.“
Ivanović podseća da su relativno skoro i Burkina Faso, Niger i Mali ispostavili Francuskoj račun za kolonijalna zlodela i proterali i francuske privrednike i vojsku iz tih zemalja.

Istorija zapadne civilizacije – istorija genocida

Međutim, ostaje veliko pitanje šta će biti jednog dana kad Kongo bude ispostavio računicu Belgiji gde su se ipak desili najveći zločini, „mnogo veći od holokausta po broju ubijenih, mučenih i opljačkanim ljudi“, dodaje Ivanović.
„Istorija belog čoveka, odnosno zapadne civilizacije je istorija kolonija i genocida. Ne postoji nijedan veliki kolonijalni narod sa Zapada koji nije počinio genocid. Ako dođe do trenda naplate svega što su činili, prvo će doći do ozbiljnog moralnog urušavanja, a zatim i do ozbiljnog procesa preispitivanja u zapadnim civilizacijama jer treba živeti sa tim što su počinili. Nije to lako i neće to biti odjednom ali svakako, kad se proces jednom otpočne – on je nezaustavljiv“, zaključio je Ivanović.

Alžir traži odštetu

Predsednik parlamenta Alžira Ibrahim Bugalij izjavio je da je glasanje poslalo „jasnu poruku, kako unutra tako i spolja, da nacionalno sećanje Alžira nije ni izbrisivo ni predmet pregovora“.
U zakonu se ističe da je puno i pravedno obeštećenje za svu materijalnu i moralnu štetu prouzrokovanu francuskom kolonizacijom neotuđivo pravo alžirske države i naroda.
Vladavina Francuske nad Alžirom od 1830. do 1962. godine bila je period obeležen masovnim ubistvima i velikim deportacijama, sve do krvavog rata za nezavisnost od 1954. do 1962. godine.
Alžir navodi da je u ratu poginulo milion i po ljudi, dok francuski istoričari procenjuju ukupan broj poginulih na 500.000, od čega 400.000 Alžiraca.
Pogledajte i:
SVET
Da li je Francuska izgubila još jedno uporište u Africi?
Komentar