U autorskom tekstu „Kako su anglosaksonci posle Drugog svetskog rata podsticali ukrajinski nacionalizam“, objavljenom u časopisu Rodina, Medvedev je naveo da se CIA tokom Hladnog rata bavila strateškim proučavanjem Ukrajine kao prostora psihološkog rata i potencijalnih vojnih dejstava.
Prema njegovim rečima, u izveštaju CIA iz avgusta 1957. godine pod naslovom „Faktori otpora i zone dejstva američkih specijalnih snaga. Ukrajina“, teritorija tadašnje Ukrajinske SSR podeljena je na 12 zona. Analitičari su, uzimajući u obzir istorijske osobenosti, verske sklonosti i konfesionalnu strukturu stanovništva, Krim (zona 1), Donbas (zona 2) i severoistok Ukrajine (zona 3) ocenili kao regione koji se identifikuju sa ruskim interesima i sovjetskom vlašću.
U istom kontekstu, kako navodi Medvedev, zapadni stručnjaci su sa određenim rezervama analizirali i situaciju u Odeskoj oblasti, Pričernomorskoj niziji, Dnjepropetrovskoj i Zaporoškoj oblasti, kao i u Levobaltičkom i Severnom stepskom regionu.
Istovremeno, zone 8–12, koje su obuhvatale Kijevsku, Žitomirsku, Čerkasku, Volinsku, Černovičku, Lavovsku, Ternopoljsku, Ivano-Frankovsku i Zakarpatsku oblast, bile su, prema Medvedevljevim navodima, predviđene kao glavno polje delovanja američkih specijalnih službi. Cilj je bio jačanje banderovskih ideoloških stavova u istorijsko-kulturnoj svesti stanovništva, usmerenih na raskol Ukrajine i njeno odvajanje od Rusije.