U razmaku od svega nekoliko dana, Beograd su posetili predsednici Gruzije i Slovačke, Mihail Kavelašvili i Peter Pelegrini. Njihove poruke, iako upućene iz različitih političkih i državnih konteksta, imale su zajednički imenitelj – otvorenu kritiku načina na koji briselska administracija tretira Srbiju i države koje odbijaju bezuslovnu poslušnost.
Kavelašvili je ukazao na, kako je rekao, nejednake aršine evrobirokrata u odnosu prema Srbiji i Gruziji, dok je Pelegrini ocenu Brisela o Srbiji ogolio do suštine, nazvavši odlaganje otvaranja klastera tri političkom igrom pojedinih članica EU.
Za Gorana Petronijevića, ove izjave nisu incident, već deo šireg evropskog procesa jačanja suverenizma na kontinentu, u kojem Srbija treba da pronađe svoje mesto.
Novi suverenizam kao odgovor na globalistički pritisak
Petronijević Kavelašvilija i Pelegrinija vidi kao tipične predstavnike novog suverenističkog pokreta, koji se u Evropi ubrzano širi. Taj pokret, kako ističe, ne gradi politiku na apstraktnim ideološkim konstrukcijama, već na četiri osnovna stuba: država, nacija, vera i porodica.
„Ovo što se sada pokazuje trebalo bi da bude vesnik našeg potpunog okretanja suverenizmu, suverenističkoj opciji i svrstavanja u grupu zemalja koje na tim vrednostima zasnivaju čitav državni projekat“, ocenjuje Petronijević.
On upozorava da Srbija već godinama, zbog snažnih spoljašnjih pritisaka, koketira sa globalizmom, praveći ustupke na sopstvenu štetu, i da je vreme da se sa takvom praksom prekine.
Četiri stuba novog suverenizma
Prema Petronijevićevim rečima, novi suverenistički pokret u Evropi ne počiva na dnevnoj politici, već na jasno definisanom vrednosnom okviru.
„Politika novog suverenizma gradi se na četiri temeljne vrednosti: država, nacija, vera i porodica. To su stubovi na kojima se zasniva čitav državni projekat u zemljama gde suverenizam pobeđuje“, objašnjava Petronijević.
Globalistički međuprostor – sve uža klopka
On dodaje da Srbija predugo pokušava da balansira između suverenističkih interesa i globalističkih zahteva, što je dovelo do ozbiljnih ustupaka na sopstvenu štetu.
„Ono što se sada pokazuje trebalo bi da bude vesnik našeg potpunog okretanja suverenizmu i svrstavanja u tu grupu zemalja. Ako to ne uradimo, ostajemo u međuprostoru, a taj međuprostor je sve uži i uži“, upozorava Petronijević.
Globalistički projekat ulazi u fazu povlačenja
„Globalisti se povlače, ali borba je žestoka. Vidite to širom Evrope. Međutim, uveren sam da u relativno kratkom periodu – najviše pet godina – suverenizam može u potpunosti ovladati Evropom“, ocenjuje on.
Evropska unija na raskršću
Petronijević smatra da EU ima samo dva moguća puta: transformaciju ili raspad.
„Jedini održivi pravac za Evropsku uniju jeste da postane zajednica suverenih država – sa mekim granicama, zajedničkom valutom, slobodnim protokom robe i kapitala – ali uz vraćanje značajnog dela suvereniteta državama članicama“, konstatuje Petronijević.
Suprotan pravac, koji danas nameće briselska administracija, vodi ka potpunoj centralizaciji i ukidanju nacionalnog odlučivanja.
Evropa bez konsenzusa – recept za kolaps
Posebno opasnim Petronijević ocenjuje planove o ukidanju konsenzusa i uvođenju troslojnog sistema odlučivanja.
Prema tom modelu, nove članice bi bile primane bez prava glasa, verovatno na deset godina, što bi ih faktički pretvorilo u kolonije – jer bi ustupile suverenitet, a ne bi imale politički uticaj.
„Takav koncentrični, troslojni način odlučivanja biće grobar Evropske unije kakva je danas. Tog trenutka počeće raspad, jer će doći do ozbiljnih nesaglasnosti među državama, naročito tamo gde suverenistički pokreti jačaju“, upozorava Petronijević.
Zašto Srbija mora da „hvata priključak“
Naš sagovornik ističe da su Slovačka i Gruzija dokaz da neoliberalno-globalistički model nije nepobediv.
„Njih dvojicu bih označio kao pripadnike novog suverenizma i država u kojima on pobeđuje. U tim zemljama globalisti nisu uspeli ono što su uspeli u Rumuniji i Moldaviji. Suverenizam je tamo u zamahu i on će jačati“, kaže Petronijević.
Taj proces, dodaje on, neminovno će zahvatiti i Austriju, Nemačku, Francusku i Poljsku, što će dodatno promeniti političku mapu Evrope.
Ko su zapravo Kavelašvili i Pelegrini
Kavelašvili i Pelegrini zaista i jesu tipični predstavnici novog suverenističkog pokreta, ali sa različitim istorijskim i političkim pozicijama.
Peter Pelegrini pripada političkoj struji unutar EU koja se protivi daljoj centralizaciji, federalizaciji i pretvaranju Unije u naddržavu kojom upravlja briselska birokratija. Njegov suverenizam zasniva se na ideji Evrope kao zajednice suverenih država, a ne kao ideološkog projekta.
Mihail Kavelašvili, s druge strane, predstavlja suverenizam otpora spoljašnjem upravljanju. U gruzijskom slučaju, suverenizam nije klasično evropski desni projekat, već reakcija na snažne pritiske zapadnih centara moći koji Gruziju tretiraju kao prostor za geopolitičko nadmetanje, a ne kao državu sa sopstvenim interesima.
Upravo ta razlika čini njihov dolazak u Srbiju posebno značajnim – jer pokazuje da se suverenizam širi i unutar EU i van nje, kao odgovor na isti problem: dominaciju neoliberalno-globalističke birokratije.
Pogledajte i: