Jedna od novijih ideja koja se servira zemljama kandidatima na tzv. evropskom putu je i takozvano „pazl pristupanje“ koje podrazumeva ulazak u Šengen i pridruženo članstvo kao korak ka punopravnom članstvu.
Pazl pristupanje – akrobacija evropskog „trusta mozgova“
„Pazl pristupanje EU“ podrazumeva ulazak na zajedničko tržište i pristup fondovima EU ali bez određenih političkih prava u okviru Unije, kao što je pravo veta i prava na funkciju evropskog komesera.
Ne pratim te akrobacije Evropske unije i njenog trusta mozgova i rekao bih samo jednu stvar – svako pristupanje EU koje bi značilo da se odričemo Kosova i Metohije i da bi trebalo da budemo u ratu sa Rusijom za mene bi bilo neprihvatljivo, kaže profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu dr Bojan Dimitrijević.
„Mogao bih da se zamajavam sa njima da nam ovde ne naprave neku veću štetu, ali suštinski ne bih prihvatio nijednu opciju ukoliko bi imali tu nameru da se odreknemo Kosova i Metohije i da proglasimo rat Rusiji. Naravno, ovo da proglasimo rat Rusiji je uslovno rečeno, ali EU je de fakto u ratu sa Rusijom i verovatno bi od svake svoje članice u bilo kojoj formi tražila istu obavezu. Pošto će oni tražiti od nas i jedno i drugo, to znači da ja ne bih s njima pravio nikakve aranžmane u tom smislu, ni po koju cenu.“
Evropski put – ulazak u voz za smetlište istorije
Sama ideja da se ide u EU takozvanim evropskim putem gde još nije ni bilo primedbi na te njihove nove „velike ideje“ u stvari je odavno nerealna i to bi bio jedan ulazak u voz koji vozi na smetlište istorije, smatra sociolog dr Slobodan Reljić.
Posebno posle nove Trampove strategije u kojoj on više ne vidi EU gmeđu četiri najveće svetske sile, a to su Rusija, Kina, Indija i SAD, pa čak ni među pet gde pokušava da ubaci još jednu svoju državu pa tu gura Japan, dodaje Reljić.
„Evropska unija ne pojavljuje se tu ni u primisli kao učesnik u nekoj važnoj ulozi u tim svetskim poslovima. Onda imate G7 i G20 koji su kao isključeni iz struje. Znači, put u EU posle tako jasno izraženog stava dosadašnjeg vlasnika satelita koji su u EU, a to je Amerika, u stvari sada više nije ni nerealan već potpuno besmislen. Evropa je sad praktično izbačena na onaj kolosek gde stoje vozovi, a vozovođe ne znaju tačno kud treba da se ide. I same njihove izjave, te priče koje oni pričaju poslednjih šest meseci, osim u vezi Ukrajine, a inače i u odnosu na druge stvari, i taj njihov odnos samoponižavanja pred Trampom, u stvari prikazuje EU kao jednu beslovesnu organizaciju.“
„Pijana deca“ pošla u četnike – 1947.
EU sad mora da reši mnoge svoje unutrašnje probleme, od toga da prekinu da umišljaju da su ono što nisu ni bili bez Amerike već više od pola veka, da pričaju besmislice o važnim istorijskim događajima koji se sad dešavaju a za koje njih niko i ne pita, dodaje Reljić.
Odnosno, lideri EU trebalo bi da prekinu da se ponašaju kao pijana deca zbog čega se nikakve njihove ponude i ne mogu uzimati ozbiljno, ističe Reljić.
„Jer je to danas prvo – politički neupotrebljivo, a sa druge strane sa stanovišta nekog realnog pogleda, praktično je nedopustivo nekoj političkoj eliti da se sad u ovom trenutku bavi uguravanjem svog naroda i svoje države u takvu jednu organizaciju. Za to postoji izraz, da se ide u četnike '46, a ovo je još gore, ovo je već 1947. što se tiče tog puta. Tako da ne vidim, sem u kafani ili u nekim humorističkim raspravama, da ima potrebe da se raspravljaju neke njihove domislice. Oni to nisu ni javno sastavili i to verovatno neće nikad ni biti javno sastavljeno, ali u svakom slučaju mislim da sva priča o tome više nikog ozbiljnog ne zanima u Srbiji. Osim te jedne političke strukture koja se bavi bitkom za klastere“, zaključio je Reljić.
Pogledajte i: