Stojaković navodi da je rad na monodrami “Slušaj kako govorim”, čiji je idejni tvorac Tihomir Tika Stanić, bio stresan, jer kada je glumac sam na sceni mora da razmišlja o nizu detalja. Međutim, ističe da je monodrama došla u pravo vreme kao ozbiljan trening i prekretnica u dosadašnjem radu koji se najviše zasnivao na dečjim predstavama. Monodrama je posvećena Savi Mrkalju, prvom i glavnom reformatoru azbuke i pisma pre Vuka Karadžića, a današnja 24 slova u azbuci su njegovo delo.
“Želja mi je bila da se probudi javnost i da ostavimo uspomenu na Savu Mrkalja. Mislim da je ostao nedorečen, neshvaćen, neprihvaćen, skrajnut i nesrećno je završio na psihijatrijskom odeljenju u Beču. Bio je zaboravljen od svih, u Beču je skončao i sahranjen je u masovnoj grobnici jer nije imao nikog svog. Na tom mestu se danas nalazi fudbalski teren – kad neko umre makar bi trebalo da ima neku ploču na kojoj bi pisalo ime. Mrkalj je stvorio mnogo i zadužio nas je. Naravno to ne umanjuje Vuka Karadžića koji je nastavio njegovu reformu”, rekao je Stojaković.
Glumac je naveo da je film “Lazarev put” nesvakidašnji - do sada u našoj kinematografiji nismo imali takav film. On tera na razmišljanje, šalje jaku poruku, a Stojaković kaže da je i sebe našao u tom filmu i zahvalan je što je učestvovao u tom projektu.
Naš sagovornik se osvrnuo i na pedagoški rad u pozorištu sa decom i istakao da od mladih mnogo dobija, i ideje, i maštu i kreativnost. Ističe da rad sa mladima donosi velika iskustva, obogaćuje u kreativnom smislu i omogućava mu da napreduje i u radu sa njima, ali i u ličnom razvoju. Dodaje da je veoma ponosan što su neka deca u Dramskom studiju “Ogledala” od sedme godine, a sada su studenti i dalje učestvuju u kreiranju predstava.
“Sa decom radimo na više polja, jer je neko talentovan za glumu, neko je više za pisanje, kreiranje kostima, svi učestvuju u pripremanju i osmišljavanju predstave. Glumačke igre koje radimo na časovima ih pripremaju za sledeći korak i izvođenje predstave. Često mi se dešava da se oduševim nakon predstave i budem jako ponosan na njih jer su dali svoj maksimum i vidim da sve više napreduju i uživaju”, naglasio je Stojaković.
On zaključuje da je rad sa decom blagoslov i da daje vetar u leđa studiju da bude još bolji i da predstavama ostavljaju trag i sećanje na divne trenutke i umetnički zanos.