Jedan od tragičnih događaja u istoriji Rusije i njenog Belog pokreta, dogodio se 13–16. novembra 1920. godine, kada se iz krimskih luka otisnulo 126 plovila razne namene, u koja se ukrcalo više od 140 hiljada vojnika Ruske armije
U prvim talasima emigracije u našu zemlju, koja je još uvek vidala rane iz Velikog rata, pristigao je eliki broj učenih ljudi, doktora, profesora, inžinjera, arhitekta...
Sa Belom emigracijom u Srbiju je stigao i veliki broj generala, od kojih su neki, poput generala Nikolaja Mitkijeviča-Žoltoka, preci sadašnjih visokih zvaničnika Ruske Federacije
Nekoliko godina od dolaska ruskih izgnanika na pravoslavnom groblju u posebnoj parceli su se počeli sahranjivati Beli Rusi, kako su ih Srbi nazivali
Na dve parcele starog pravoslavnog groblja, svoj večni pokoj pronašli su generali i oficiri, carski komornici i velike kneginje, naučnici, profesori, sveštenici, lekari i kadeti.
U prvoj parceli, nastaloj za vreme Prvog svetskog rata, sahranjeni su ruski ratni zarobljenici koji su umrli u austrougarskim logorima od zadobijenih rana, izgladnelosti, bolesti, epidemija, ali i pogubljenja od strane uprave logora
O sahranama pripadnika ruske emigracije pisala je i tadašnja štampa, te tako nalazimo objavu u listu Zastava gde se navodi da je " 2. aprila 1922. u Beloj Crkvi umro je u svojoj 48. godini života ruski konjički general Sergije Petrović-Sikov"
Neki od belogardejaca, stradali su i tokom Drugog svetskog rata, poput kozačkog kapetana Polčinskog. U Ruskom carstvu, kapetan je bio najviši oficirski čin u konjici
Jedan broj pripadnika bele emigracije ostao je u Jugoslaviji i nakon oslobođenja, što se može videti po datumima smrti ispisanim na nadgrobnim pločama
Mnogi od grobova su ostali bez nadzora, tačnije osuđeni na postepeno propadanje. Tek poneki uređeni grob, svedočio je da u Beloj Crkvi još ima potomaka ruskih izbeglica.
Na obnovljenom Ruskom nekropolju postavljene su info table na kojima je kroz tekst i autentične fotografije prikazan istorijat ruske emigracije u bantskoj varošici
Danas u Beloj Crkvi živi oko tridesetak potomaka ruskih belogardejaca, izbeglih u ovaj gradić posle Oktobarske revolucije 1918. godine.