Takvi incidenti, uveren je istoričar dr Goran Miloradović iz Instituta za savremenu istoriju, odgovaraju pre svega vlastima Ukrajine jer ona nikako ne sme da dozvoli da ostane sama protiv Rusije i mora da uvuče, ako ne čitavu EU i kompletan NATO pakt, onda makar jednu-dve države.
„Onda će po sistemu spojenih sudova i ostali biti uključeni jer ne mogu nijednu članicu da prepuste sudbini jer bi u tom slučaju uništili koheziju svog saveza. Otud je sasvim očigledna računica zašto bi Ukrajincima to odgovaralo“, konstatuje istoričar u emisiji Svet sa Sputnjikom.
Operacija pod lažnom zastavom
Medijska pažnja koja je posvećena tom događaju potvrđuje da je u pitanju operacija pod lažnom zastavom jer, podseća Miloradović, u tim incidentima niko nije poginuo, ništa se strašno nije desilo, ali ogromni publicitet koji su dobili pokazuje šta u stvari stoji iza toga.
„Stoji promena raspoloženja javnosti i pokušaj da se utiče na raspoloženje političara koji donose odluke. I naravno da postoji i tradicionalna ambicija Poljaka da budu imperijalna sila, kao što su nekada bili u periodu od 15. do kraja 18. veka, nekih 250 godina u vreme Žečpospolite, odnosno zajedničke države Kraljevine Poljske i Velike kneževine Litvanije, koja je se pružala od Baltika pa do Crnog mora i imala ambicije da se širi dalje na istok i da integriše sve slovenske narode. Vašava je trebalo da bude središte te ogromne imperije koja bi ne samo integrisala sve evropske Slovene, nego koja bi u stvari omogućila Rimokatoličkoj crkvi da svoju religiju raširi praktično do Pacifika“, objašnjava naš sagovornik.
Logika govori, saglasan je i Dragan Petrović iz Instituta za međunarodnu politiku i privredu, da je pad dronova u Poljskoj „lažna zastava“ ili nesrećni slučaj, jer Rusija nema razloga da se bavi takvim metodama.
„A u ukupnom bilansu to ne znači previše, zato što sukob u Ukrajini ide određenim tokom na koji se ne može previše uticati. Karte su uglavnom iscrpljene, vidi se da Rusija dobija taj sukob, a da se SAD neće bitnije umešati u to – Tramp je procenio da je najbolje da u okviru ukupne strategije sa Rusijom nađe kompromis koji bi uvažio i minimum nekih ukrajinskih interesa, jer ni Americi nije u interesu da Ukrajina bude potpuno poražena“, primećuje politikolog.
Petrović smatra da su besmislene i tvrdnje Estonije da su ruski migovi povredili njen vazdušni prostor nad Baltikom, uz podsećanje da je to zemlja sa svega milion stanovnika i veličine oko 40.000 kvadratnih kilometara, a ocenjuje da je reč o novim pokušajima pritisaka na Rusiju koji takođe ne mogu uticati na ishod ukrajinske krize.
Sportskim rečnikom govoreći, ti pritisci su, kaže naš sagovornik, kao kad neka ekipa u košarci par minuta pred kraj utakmice gubi a onda ide na očajničke poteze, pravi faulove i pokušava da iz slobodnih bacanja nešto preokrene ali time najčešće samo povećava razliku u rezultatu i ništa ne uradi.
Poljska nema gabarit da se nosi s Rusijom
Miloradović komentariše i ratoborne izjave zvaničnika Poljske, uključujući pozive da se na njenoj teritoriji razmesti nuklearno oružje. Najblaže rečeno, kaže on, nije pametno da ni Poljska ni Evropa razmišljaju o bilo kakvom ratu protiv Rusije, dok bi razmeštanjem nuklearnog oružja neke od zapadnih nuklearnih sila Poljska bi sebi nacrtala metu na čelu jer su silosi sa nuklearnim oružjem prve mete u eventualnom ratu.
S druge strane, Rusiji se ne žuri za završi rat jer vidi da on ima vrlo loše efekte po Evropu i po homogenizaciju NATO pakta, konstatuje Miloradović i dodaje:
„Borbe na frontu koje se odvijaju sporim tempom u stvari imaju odjeka, šalju neke talase u dubinu Zapada koji razlabavljuju odnose Evropske unije i Sjedinjenih Država, odnose unutar NATO pakta i međusobne odnose unutar samih tih država koje se cepaju i gde se dele ponovo na levicu i desnicu sa potencijalom da se tu sukobi pretvore čak i u građanske ratove. Te procese u stvari Rusi zadržavaju da ne krenu brže i jače. Takođe, videli su da sankcije Rusiji zapravo više škode Evropi.“
Kad se sve sagleda, zaključak je Petrovića, Poljska nema gabarit da se nosi s Rusijom a kad joj šalje upozorenja pa i pretnje deluje kao neki Don Kihot koji ne razume dovoljno situaciju.