Imala je Zvezda prednost golom Mladenovića, da bi „leteći magarci“ krenuli svim silama u juriš po izjednačenje, a u toj nameri osujetio ih je sin Đoke „bombe“ – Dejan Milovanović.
Iver ne pada daleko od klade, tako je bilo i u slučaju Dekija Milovanovića, koji je od čuvenog oca nasledio razoran udarac!
Sevnula je tada desnica Zvezdinog asa sa gotovo 30 metara, a Kristijanu Lupateliju preostalo je samo da izvadi loptu iz mreže. Igrao se 86. minutu, a Deki je svega sedam minuta pre toga zamenio Marjana Markovića.
Zvezda je tada izvojevala veliku pobedu rezultatom 2:0, za plasman u drugo kolo Kupa UEFA, a Evropa i svet se uverili u razoran udarac, liderstvo i veličinu Dejana Milovanovića.
Usledio je trk ka navijačima Zvezde, tik uz njega sa kapitenskom trakom bio je Nenad Lalatović.
A, kao da je juče bio taj 3. oktobar 2002. godine. Kada je Zvezda sa Dišljenkovićem i Ranđelovićem među stativama, te kumovima u poslednjoj liniji Vidićem i Lalatovićem, čuvenim Piksijem Kovačevićem i Deksom Milovanovićem „u vezi“, Pjanovićem i Mrđom harala srpskim i evropskim terenima.
Milovanović je bio „srce i duša“ te Zvezde. Prošao je sve mlađe kategorije slavnog kluba sa Marakane.
Tokom dva mandata u crveno-belom dresu upisao je čak 321 utakmicu i postigao je 40 golova. Tri šampionske titule i četiri nacionalna kupa osvojio.
Posle Zvezde otišao je u francuski Lansa, ali se vratio u klub i to u najtežim trenucima, kada su finansije bile jako loše, a on je svojim potezom pokazao kome je i koliko veran. Učinio je sve kako bi Zvezdu vratio na staze stare slave.
Uz taj čuveni gol Kjevu, tu „bombu“ koja je raznela „leteće magarce“, Milovanović je postigao podjednako efektan pogodak i u 132. večitom derbiju. Direktno iz slobodnog udarca, silovito u njegovom stilu, od prečku u mrežu.
To je bio Dejan Milovanović, „srce i duša“ te čuvene i neponovljive „generacije 84“, čiji su deo bili i Dušan Basta, Boško Janković.