Ovako profesor na Univerzitetu u Kosovskoj Mitrovici i predsednik Srpskog nacionalnog foruma Aleksandar Đikić komentariše ratnohuškačku najavu premijera izmišljenih prištinskih institucija Aljbina Kurtija da spoji naoružane jedinice Albanije i tzv. Kosova.
Sve što se dogovara između Prištine i Tirane deo je iste te priče. U jednom trenutku se radi o armiji, u drugom o diplomatiji, u trećem o ekonomiji ili nečem sasvim desetom, ali je suština ista. To nije novijeg datuma, to traje više od sto godina. Postoji regulativa ali je ona, nažalost, negativna po nas. Albanija je članica NATO pakta, a takozvane kosovske bezbednosne snage, iako su osnovane van svih međunarodnih dokumenata, formirane su i ja ih viđam svakog dana, rekao je Đikić za Sputnjik.
Logistika tih ,,bezbednosnih snaga" nemoguća je bez luke u Draču, bez autoputa, bez pruge koju Albanci uskoro počinju da grade a koja bi trebalo da poveže Drač i Prištinu. Što pre prestanemo da se čudimo i što pre počnemo da delujemo, tvrdi Đikić, biće bolje po nas. U suprotnom, opominje profesor, ne piše nam se dobro.
Rašku oblast čine teritorije srpskih opština Novi Pazar, Tutin, Nova Varoš, Priboj, Sjenica i Prijepolje i crnogorskih — Rožaje, Pljevlja, Bijelo Polje, Berane i Plav.
© Sputnik
Sledeća pretnja, smatra on, mogla bi da se pojavi u oblasti Novog Pazara, ali i u Crnoj Gori, oko Rožaja i Plava, a u tom slučaju će i Srbija i Crna Gora imati probleme.
Odakle pare Prištini
Kurti je najavio da će za tzv. kosovske bezbednosne snage biti izdvojeno više od milijardu evra u naredne četiri godine, a najavio je i razvoj vojnih dronova koji će biti proizvođeni na tzv. Kosovu. Đikić kaže da su se takvi i slični procesi oduvek finansirali nekim sivim ili crnim parama iz krugova bliskih dubokoj državi, američkoj ili evropskoj.
Te pare će svakako doći odnekud, da li će to biti propran novac od trgovine narkoticima, oružjem, prostitucijom, da li iz misija Evropske unije ili Amerike, nije toliko bitno. Osnovno je da će to biti finansirano i da ćemo imati zaista ozbiljan problem ukoliko ne pokrenemo ozbiljnu međunarodnu diplomatsku aktivnost.
Prema Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti UN, KFOR je jedina oružana sila na KiM, a taj dokument je predviđao i demilitarizaciju tzv. OVK i drugih naoružanih grupa Albanaca. Priština je, međutim, 2009. godine formirala tzv. kosovske bezbednosne snage (KBS) od kosovskog zaštitnog korpusa, odnosno pređašnje tzv. OVK, a skupština privremenih institucija je 2018. godine, bez prisustva srpskih predstavnika, usvojila zakon o transformaciji tzv. KBS u vojsku.
Rezolucija 1244 podrazumeva da na Kosovu i Metohiji jedina naoružana strana bude KFOR, ali se Albanci toga ne pridržavaju, već stvaraju svoje paramilicije i paravojske.
© Sputnik
/ Đikić kaže da srpska diplomatija nedovoljno koristi taj jedini instrument koji ima, a to je Rezolucija 1244 koja propisuje da jedina oružana snaga na Kosovu može biti KFOR.
Ukoliko Srbija nastavi da ne čini ništa povodom stanja na Kosovu i Metohiji, sledeću liniju odbrane možemo očekivati negde oko Kraljeva. Što se pre probudimo, biće nam bolje, upozorava profesor.