Ovo za Sputnjik kaže arhimandrit Sava Janjić, iguman Dečana, povodom povike koja se na društvenim mrežama digla proteklog vikenda, jer je u manastiru služeno i na albanskom jeziku.
„Tako je bilo kada je iguman bio sadašnji visokopreosvećeni vladika Teodosije. Tako je i danas. Pesma kaže: ”Sve što diše neka hvali Gospoda”, radujemo se da se Bog slavi na toliko jezika u pravoslavnoj crkvi danas. Zato je običaj u svim pravoslavnim crkvama u svetu da se na pashalno večernje čitaju jevanđelja na stranim jezicima. Mi čitamo na grčkom, francuskom, albanskom, nemačkom, italijanskom... Time proživljavamo i čudesnu tajnu Pedesetnice kada su učenici Hristovi progovorili raznim jezicima“.
Janjić objašnjava da su monasi i narod Kosova i Metohije i gosti praznik Uspenja Presvete Bogorodice proslavili sa pojcima iz Grčke, Albanije i našim iz Srbije. Praznično bdenije i liturgija služeni su na srpskom jeziku sa svim čitanjima, a pojci su odgovarali i pevali na grčkom, albanskom i crkvenoslovenskom.
U Dečanima se Bog slavi i na japanskom
„Ugostili smo Vizantijski hor ”Horos angelikos” iz Larise i hor ”Sv. Jovana Kukuzelja” iz Tirane. Oni okupljaju vrhunske pojce, vode ih profesori Georgios Karajanakis i Teodor Peci. Srpske pojce je predvodio Vladimir Simić koji redovno peva na crkvenim svečanostima. Bio je to zaista jedinstven slučaj da su pojci iz tri Pravoslavne pomesne crkve zajedno i usklađeno slavili Boga i Presvetu Bogorodicu“, kaže iguman.
On dodaje da bratija često ima posete pravoslavnih iz inostranstva i redovno im pruži mogućnost da pevaju na svom jeziku, a kanonskim sveštenicima i da služe sa njima. Pevalo se tako u Dečanima na mnogo svetskih jezika:
„A posebnu radost su nam jednom donele i dve pravoslavne Japanke, starice koje su pravoslavne od rođenja i koje su pevale vaskršnji tropar. Visoki Dečani kao drevna lavra srpske pravoslavne crkve nastavlja da svedoči pravoslavlje uz sve naše ostale svetinje na Kosovu i Metohiji, na svim jezicima i sa svim ljudima dobre volje, pokazujući da je Hristos došao da sve narode privede u poznanje istine“, ističe iguman Sava.
Za sve su krivi novinari
Komentarišući hajku koja se na društvenim mrežama digla protiv manastira, pojanje na albanskom mnogi su videli kao formalizaciju dogovora oko Kosova, prodaju južne srpske pokrajine, sveštenik Darko Đogo, profesor na Bogoslovskom fakultetu u Foči, kaže da su za sve krivi novinari.
„Oni su pomalo senzacionalistički preneli čitavu stvar. Video sam naslov, „Po prvi put u Dečanima, molitva na tri jezika“. Odmah sam znao da će doći do nesporazuma. Posebno kada svaki dan imamo izveštaje o teroru koji prištinske vlasti provode nad našim narodom, posebno na severu Kosova. Kad tome dodamo veliki publicitet koji je dat nekanonskom avanturisti, Nikoli Džufki, čoveku bez ikakvog dodira sa kanonskom Albanskom pravoslavnom crkvom, sa bilo kojom pravoslavnom crkvom u svetu, albanskom Mirašu, ljudi već afektivno utučeni vestima o albanskom terorizmu odreaguju loše, instinktivno“, kaže Đogo.
Hor kanonske Albanske pravoslavne crkve na Liturgiji u Visokim Dečanima
© Foto : Manastir Visoki Dečani
Razumevanje za neznanje
On dodaje da u izvesnom smislu moramo da imamo i razumevanje zašto su ljudi tako reagovali, većini uopšte nije poznato da postoji kanonska Albanska pravoslavna crkva. Takođe, nije im poznato ko je bio doskorašnji, veliki i ogromno zaslužni arhiepiskop te Albanske pravoslavne crkve.
„Da je to nedavno upokojeni arhiepiskop Anastasije Janulatos, čovek koji je, kada je došlo i do ukrajinske crkvene krize, i uvek i u svakom pogledu bio na strani kanona. Čovek koji je po svedočanstvu mitropolita Amfilohija, uvek i odbacivao političke sugestije i insinuacije da kanonska Albanska pravoslavna crkva interveniše i da se petlja u jurisdikciju Srpske pravoslavne crkva na Kosovu i Metohiji“.
Kao treći razlog zabune Đogo navodi prostu činjenicu, većina Srba nikada nije bila u Tirani, Elbasanu, mestima sa važnim pravoslavnim svetinjama.
Bratski odnos sa Albanskom crkvom
Naš sagovornik kaže da je i sam sa svojim studentima osetio radost pojanja u Dečanima, kada je posetio manastir u Svetloj sedmici:
„Odmah su nam veliki dečanski pojci, radi kojih smo mi i došli, da ih čujemo, oca Jeremiju i ostale, ustupili jedan deo pojanja, da pevaju studenti. Dečani su takvi, uvek će organizovati pojanje, a to je pomalo i svetogorska praksa. Ako je slava Hilandara i dođe neko iz grčkih manastira, oni preuzimaju jednu pevnicu, a kada Hilandarci krenu u grčke ili gruzijske, bilo koji drugi na slavu, prepuste nama da pevamo na srpskom ili crkvenoslovenskom“.
Đogo dodaje da naša crkva ima čitavu grupaciju parohija u zapadno - evropskoj eparhiji, na Majorci služe na katalonskom i španskom, s obzirom da su sveštenici i vernici Katalonci i Španci. Svi studenti koji kod nas dođu iz Sirije pevaju na arapskom, Boga nazivaju Alahom.
„Lepi i bratski odnosi sa APC su jedan iz glavnih razloga zašto postoji politički pritisak u Tirani i Prištini na kanonsku crkvu da se ponaša agresivnije. Ali ona se do sada uopšte nije ponašala ni na koji način neprijateljski. To je Crkva koja se takođe trudi da sa nama neguje neke bratske i korektne odnose. Bogu dragom hvala da u periodu kada svetski centri moći rade na cepanju svetskog pravoslavlja imamo mogućnost da radimo na tome da se bar na ovom našem prostoru održavaju elementarne crkvene veze, da ne dozvolimo taj konačni raspad po planovima i granicama koje sigurno nisu naše“, zaključuje Đogo.
Iguman Sava sa profesorom Teodorom Pecijem i albanskim pojcima
© Manastir Visoki Dečani
Pogledajte i: