"Stevane moj, majkina uzdanico". U prvoj rečenici teksta koji prati sliku na kojoj je oslikan 21. godišnji Stevan Večerina, pretočen je sav bol majke za izgubljenim sinom
"Ostao si na vratima naše kuće...Eh, da mi je sada videti te i utopiti se u moru naše nesebične ljubavi"- reči su koje je Komazec Ilija posvetio svom ocu Petru
"Bilo bi mi lakše kada bih znao istinu o tvome nestanku...Ne mogu da zamislim da je neko mogao da ti naudi, ne samo što si moja majka, krhke građe i blaženog lika, već uopšte da naudi ženi koja je ostala sama kod kuće"- prate sliku koju je Vladimir Đukić posvetio majci Dari
"Iako sam imala samo 7. godina kada se naša životna bajka raspršila, pamtim sve divne porodične trenutke o kojima neumorno govorim svom sinu", reči su Stojanke Vladić Ignjatović koje je posvetila svom ocu Stojanu
"Tata, nekad smo mogli sve". Još jedno od izloženih dela kojim je oslikan bol ćerke za ocem Brankom, nestalim pre 30 godina
U ratnom vihoru, nestali su, ne samo nečija deca i roditelji, već i supružnici. Sećanje na zajedničke trenutke sreće je mnogima jedino što je ostalo
Život bez istine o sudbini voljenih sinova, braće, roditelja, supružnika, bolan je
Izložbu “Sećanja u slici” realizovalo je Udruženje porodica nestalih i poginulih lica ,,Suza“
Ljudi oslikani na radovima izloženim u Konaku knjeginje Ljubice, posetiocu, ali i čitavom svetu poručuju da nestali nisu samo broj, već nečiji najmiliji koji zaslužuju spokoj i dostojanstvo