Na samitu će biti usvojene deklaracije povodom 80. godišnjice Pobede u Drugom svetskom ratu i 80. godišnjice osnivanja Ujedinjenih nacija, kao i niz završnih dokumenata usmerenih na jačanje saradnje u oblasti bezbednosti, ekonomije i humanitarnih pitanja.
Države-članice ŠOS-a i partneri
Šangajska organizacija za saradnju (ŠOS) je stalna međuvladina međunarodna organizacija koju su osnovali lideri Kazahstana, Kine, Kirgistana, Rusije, Tadžikistana i Uzbekistana.
Kao punopravne članice ovoj organizaciji pridružile su se Indija i Pakistan 2017. godine, dok se Iran pridružio 2023. godine, a Belorusija - 2024. godine.
Zemlje posmatrači u ŠOS-u su Avganistan i Mongolija.
Zemlje partneri u dijalogu trenutno su: Azerbejdžan, Jermenija, Bahrein, Egipat, Kambodža, Katar, Kuvajt, Maldivi, Mjanmar, Nepal, Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija, Turska i Šri Lanka.
Države-članice ŠOS-a obuhvataju više od 40 odsto svetske populacije.
U periodu 2023–2024. godine trgovinska razmena između zemalja ŠOS-a porasla je za 30 odsto i približila se iznosu od hiljadu milijardi dolara. Prema podacima za 2024. godinu, ukupan BDP ovih zemalja činio je oko četvrtinu svetske ekonomije.
Glavni ciljevi ŠOS-a
jačanje uzajamnog poverenja i dobrosusedskih odnosa između država-članica;
podsticanje efikasne saradnje u političkoj, trgovinsko-ekonomskoj, naučno-tehnološkoj i kulturnoj sferi, kao i u oblasti obrazovanja, energetike, transporta, turizma, zaštite životne sredine i drugim oblastima;
zajedničko osiguranje i očuvanje mira, bezbednosti i stabilnosti u regionu;
doprinos stvaranju demokratskog, pravednog i racionalnog novog međunarodnog političkog i ekonomskog poretka.
Osnivanje ŠOS-a
Svoju istoriju Šangajska organizacija za saradnju započinje 1996. godine, kada je u Šangaju potpisan Sporazum o merama izgradnje poverenja u vojnoj oblasti u pograničnom regionu između Rusije, Kine, Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana. Upravo nakon potpisivanja ovog dokumenta pojavio se termin „Šangajska petorka“.
Godinu dana kasnije, 1997. u Moskvi, iste zemlje potpisale su Sporazum o uzajamnom smanjenju oružanih snaga u pograničnom regionu. Ova dva dokumenta postavila su temelje mehanizma međusobnog poverenja u vojnoj sferi i doprinela izgradnji istinskih partnerskih odnosa.
Vremenom, krug tema saradnje proširen je i na spoljnu politiku, ekonomiju, zaštitu životne sredine (uključujući korišćenje vodnih resursa), kulturu i druge oblasti. Nakon što se Uzbekistan priključio 2001. godine, „petorka“ je postala „šestorka“, a organizacija je dobila današnji naziv — Šangajska organizacija za saradnju.
Ključni dokumenti i povelje ŠOS-a
U junu 2002. godine, na samitu šefova država u Sankt Peterburgu, potpisana je Povelja Šangajske organizacije za saradnju, koja je stupila na snagu 19. septembra 2003. godine. To je osnovni ustavni dokument ŠOS-a, kojim su utvrđeni ciljevi i principi organizacije, njena struktura i glavni pravci delovanja.
Prioriteti organizacije, utvrđeni u Povelji organizacije, su obezbeđivanje regionalne bezbednosti, kao i borba protiv terorizma, ekstremizma i nezakonite trgovine narkoticima. Pored bezbednosne dimenzije, u prvom planu su sve više napori za produbljivanje ekonomske saradnje, posebno u oblastima saobraćaja, trgovine i investicija, kao i širenje saradnje u humanitarnoj sferi.
Značajan korak u jačanju pravne osnove ove organizacije bilo je potpisivanje Ugovora o dugoročnom dobrosusedstvu, prijateljstvu i saradnji u Biškeku (Kirgizija) u avgustu 2007. godine, koji je stupio na snagu 2012. godine.
U 2006. godini ŠOS je najavila planove za borbu protiv međunarodne narko-mafije kao jedne od finansijskih osnova svetskog terorizma, a 2008. godine, aktivno učešće u normalizaciji situacije u Avganistanu.
Paralelno sa bezbednosnom saradnjom, delovanje Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) dobilo je i snažan ekonomski pravac. U septembru 2003. godine, predsednici vlada država članica usvojili su Program multilateralne trgovinsko-ekonomske saradnje, projektovane na period od 20 godina.
U novembru 2019. godine, strane su potpisale novu verziju programa, sa važenjem do 2035. godine. Ovaj dokument definiše prioritetne zadatke u različitim oblastima, uključujući trgovinu, bankarstvo i finansijsku saradnju, transport, industriju, poljoprivredu, energetiku, turizam, obrazovanje, inovacije, prostorni razvoj i međuregionalnu saradnju. Poseban akcenat stavljen je na digitalizaciju i visoke tehnologije.
Radna struktura i dinamika sastanaka ŠOS-a
Najviši organ za donošenje odluka u okviru ŠOS-a je Savet šefova država-članica, koji određuje prioritete i formuliše osnovne pravce delovanja Organizacije. Savet se sastaje na redovnim zasedanjima jednom godišnje.
Mesto održavanja redovnog zasedanja Saveta utvrđuje se unapred, na osnovu dogovora premijera država-članica.
U okviru Šangajske organizacije za saradnju deluju i dve nevladine strukture: Poslovni savet ŠOS-a i Međubankarsko udruženje ŠOS-a.
Organizacija ima dva stalna organa: sekretarijat u Pekingu (Kina) pod rukovodstvom generalnog sekretara i Izvršni komitet regionalne antiterorističke strukture u Taškentu (Uzbekistan).
Generalni sekretar i direktor Izvršnog komiteta imenuju se na trogodišnji mandat od strane Saveta šefova država. Trenutno na tim pozicijama nalaze se:
Nurlan Ermekbajev (Kazahstan) — generalni sekretar,
Ularbek Šaršejev (Kirgizija) — direktor Izvršnog komiteta.
Zvanični radni jezici ŠOS-a su ruski i kineski.
Pogledajte i: