Većina ljudi godži bobice poznaje po crvenoj boji i orijentalnom poreklu, ali u jednom plasteniku na obodu Novog Pazara raste crna verzija te biljke, koja je mnogo ređa, mnogo zahtevnija i, kako tvrde uzgajivači, mnogo moćnija po zdravlje.
Porodica Skenderović – otac Rašo, sin Damir, supruga i snaha – svakodnevno neguje više od 500 sadnica crnog godžija, jedinstvenih u regionu.
„Ja ne znam ništa na svetu što tako dobro podiže krvnu sliku kao crna godži bobica“, kaže Rašo Skenderović, prenosi Regionalna informativna novinska agencija (RINA).
Najčešći kupci ljudi oboleli od karcinoma
Crna godži bobica u Srbiji još nije na zvaničnoj sortnoj listi, pa se vodi pod „bobičasto voće“. Iako bez državnog priznanja, tražnja za ovim voćem je sve veća – najčešći kupci su ljudi oboleli od karcinoma.
„Najviše mi dolaze bolesni ljudi. Sušimo bobicu, meljemo je, mešamo s domaćim medom. Pravimo i čaj od lista, koji pomaže jetri i krvnoj slici“, priča Rašo Skenderović.
Njihova proizvodnja je strogo organska – bez hemikalija, isključivo uz stajnjak, koprivu i prirodna đubriva od golubova i kokošaka.
Za razliku od crvene varijante, crne godži bobice beru se pincetom.
„Bobice su sitne, nežne, ne trpe dodir rukom. A voda je posebna priča – ne sme ni kap da pretera. Ako koren legne u vodu – gotovo, biljka se suši“, objašnjava Rašo Skenderović.
Ove godine očekuju i do 170 kilograma roda, što je veliki uspeh za zasad koji postoji tek četiri godine.
„Eksperimentalna laboratorija“i porodični biznis
Kada je počinjao 2021. Rašo Skenderović je bio pionir.
„Literature nije bilo, niko u Srbiji ozbiljno to nije radio. Sâm sam testirao dve metode gajenja u istom plasteniku, upoređivao, beležio. Učio sam iz grešaka“, priča ovaj vredni Novopazarac.
Danas je njegov plastenik „eksperimentalna laboratorija“ i porodični biznis. Crne godži bobice čak su poslate i na ispitivanje Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu, gde su naučnici zainteresovani da prouče njihov sastav i potencijal u borbi protiv teških bolesti.
U plasteniku rade svi – zalivaju, đubre, okopavaju. Sina Damira je posebno iznenadila činjenica da biljka istovremeno na istoj grani cveta, rađa i zri.
„To nisam video nigde. Fascinantno je. Na jednoj grani imate pupoljak, cvet i zrelu bobicu. Svaki dan bereš ponešto – sazreva postepeno, ne sve odjednom“, objašnjava on.
Iako ne postoji otkupna mreža, tržište se pronalazi samostalno. Ljudi zovu, raspituju se, dolaze da kupe biljke za bašte, terase, pa čak i da započnu ozbiljnu proizvodnju.
„Ja sam krenuo prvi. I ponosan sam na to“, ističe Rašo Skenderović, preneo je B92.
U zemlji u kojoj su mnogi voćari okrenuti malinama, kupinama i aroniji, Skenderovići su napravili hrabar iskorak – prema neistraženoj biljci, u koju veruju, pre svega zbog njenog zdravstvenog potencijala.
Pogledajte i: