Bomba, nazvana „Mali dečak“, eksplodirala je na oko 600 metara iznad Hirošime u 8:15 ujutro. U trenutku je ubijeno između 70.000 i 80.000 ljudi, a ukupan broj žrtava od posledica radijacije, opekotina i dugoročnih zdravstvenih komplikacija dostigao je oko 220.000. Više od 60.000 zgrada bilo je potpuno uništeno, a grad je pretvoren u pepeo. Tri dana kasnije, 9. avgusta, druga atomska bomba je bačena na Nagasaki, što je ubrzalo kapitulaciju Japana i završetak Drugog svetskog rata.
Međutim, istorijski izvori i neki savremeni istoričari ukazuju da bacanje bombi nije bilo nužno za okončanje rata, budući da je Sovjetski Savez tog istog avgusta započeo veliku ofanzivu protiv japanskih snaga u Mandžuriji. Mnogi smatraju da je primarni cilj bio demonstracija sile novog oružja — ne toliko Japanu, koliko Sovjetima i ostatku sveta.
Hirošima je vremenom postala simbol borbe za mir i svet bez nuklearnog oružja. U centru grada podignut je Memorijalni park mira sa više objekata koji čuvaju sećanje na tragediju. Jedan od najupečatljivijih je „Atomska kupola“ — zgrada koja je delimično preživela eksploziju i ostala kao svedočanstvo razaranja. U Parku se nalazi i Memorijalni muzej, kao i Dečji spomenik, posvećen Sadako Sasaki, devojčici koja je obolela od leukemije kao posledica zračenja i pokušala da napravi 1000 papirnih ždralova — simbola nade i isceljenja.
Svakog 6. avgusta u Hirošimi se održava ceremonija u prisustvu preživelih, zvaničnika i građana. U 8:15 se oglašava zvono mira i održava se minut ćutanja. Čitaju se imena novih žrtava koje su preminule u prethodnoj godini i dodaju u knjigu sećanja. Do 2024. godine ukupno je evidentirano 344.306 preminulih.
Iako je prošlo više od 75 godina od tragedije, Hirošima i danas šalje poruku: „Nikada više.“ Godišnje ceremonije imaju za cilj da podsete svet na užase nuklearnog oružja i pozovu sve narode na put mira i saradnje.
Međutim, i dalje ostaje kontroverzno pitanje političke odgovornosti. Na nekim ceremonijama u Hirošimi ne pominje se direktno SAD kao odgovorna strana, što izaziva kritike, naročito među preživelima i pacifističkim aktivistima.
Hirošima nije samo tragedija jednog grada. To je globalna opomena. Dok postoji i jedna nuklearna bojeva glava na svetu, pretnja od slične katastrofe ostaje realna. Zato je 6. avgust više od dana žalosti — to je dan sećanja, svesti i poziv na akciju. Da se ne ponovi.