„Oaza mira i tišine“, kako česti posetioci nazivaju ergelu "Ljubičevo" , osnovao je knez Miloš Obrenović 1853. i „na pašnjacima kraj Velike Morave uzgajao najbolje konje, a u sto letnim hrastovim šumama pripremao svinje za Beč i Peštu.“
Boraveći u svom konaku u Požarevcu, knez Miloš je uvidevši plodnost žitnica u dolinama Morave i Mlave, odlučio da upravo tu treba osnovati poljoprivredno dobro i na njemu ergelu konja. Današnje Ljubičevo bilo je posed seljaka iz Požarevca i okolnih sela. Naredbom kneza Miloša, posednicima je u zamenu data zemlja u Sopotu, Čačalici i Šumaricama.
Rešenjem od 20. maja 1866. godine tadašnji ministar finansija Kosta Cukić, po odobrenju kneza Mihajla menja naziv državnog dobra Morava, i od tada se zvanično naziva "Ljubičevo"
Uporedo sa nabavkom rasnih konja, radilo se i na uređenju, kako ergele tako i njene okoline. 1865. godine zasađeno je pored puta, koji vodi od Požarevca do "Morave" bagrem, dud, kanadska topola i kesten (sadnicama iz dvorskog parka Topčider).
Čim je ergela brojnošću grla uvećana, pristupilo se nabavci punokrvnih pastuva arapske rase tako da je u ergeli uvek preovlađivala arapska rasa i kao takva je i tipirana i važila kao najčistija krvna ergela arapske rase na Balkanu.
Ergela je u burnim vremenima delila sudbinu naroda. Od smene dinastija, Balkanskih ratova, Prvog i Drugog svetskog rata, do raspada Jugoslavije, usponi i padovi su bili sastavni deo ovog državnog dobra.
Od 1964. godine, prve sedmice, odnosno vikenda u septembru, Požarevac i njegova okolina postaju centar konjičkog sporta i konjičkih veština. Tradicionalna turističko-sportska manifestacija „Ljubičevske konjičke igre” privuče veliki broj ljubitelja ovih plemenitih životinja.
Objektiv fotoreportera Sputnjika je u jednom trenutku postao predmet "istraživanja" ždrebeta koje se sa mamom nalazilo u padoku. (Padok je ograđeni prostor na otvorenom, koja se obično koristi za čuvanje životinja, kao što su konji ili goveda)