MULTIMEDIJA

Daleko od otadžbine: Varoš u kojoj je utočište našlo nekoliko hiljada srpskih izbeglica

Pre sto deset godina, mala varoš podno Kajmakčalana postala je utočište za nekoliko hiljada srpskih izbeglica, koje su nakon Albanske golgote svoj privremeni dom pronašle u ovoj oazi zelenila i vodopada
Sputnik
1 / 23
"Tamo daleko, gde cveta limun žut"....daleko od kućnog praga, daleko od rodnog kraja i otadžbine nakon stradalničkog povlačenja preko Albanije, u oazi zelenila i vodopada podno Kajmakčalana, svoj novi privremeni dom je pronašlo nekoliko hiljada srpskih izbeglica
2 / 23
Nakon povlačenja srpske vojske i prognanih civila preko zavejanih planina Albanije i Crne Gore nakon invazije Centralnih sila na Srbiju, u zimu 1915/16. tokom Prvog svetskog rata, u Solunu i njegovoj okolini bilo je smešteno oko 8.000 izbeglica
3 / 23

Posle Soluna, najveći izbeglički logor se nalazio u Vodeni (današnjoj Edesi). Više od 3000 izbeglica bilo je smešteno u izbegličkim kampovima u gradu i njegovoj okolini. Hrana se u izbegličkim logorima dobijala od savezničkih misija, osim izvesne količine brašna, koju je izbeglicama obezbeđivala srpska država

4 / 23

Pored izbegličkih kampova, u Vodenu se u okviru Privremene srpsko-engleske bolnice nalazilo i Rekonvalescentno odeljenje (bilo je smešteno u nekadašnjoj turskoj, pa grčkoj kasarni), u kome se oporavljao veliki broj srpskih vojnika. Ovo odeljenje kao i sama bolnica u Vodenu je bilo stacionirano do kraja rata

5 / 23
Početkom 1917. pri Rekonvalescentnom odeljenju, počela je sa radom Zubna stanica(sa dr Milošem Đ. Popovićem na čelu) u kojoj je prvi put u istoriji vojnog zubnog lekarstva, počela da se praktikuje i rekonstruktivna stomatologija – izrada protetičkih nadoknada. U klinici je radio i dr Milivoje Petrović (unuk Hajduk Veljkovog rođenog brata)
6 / 23
Tokom Prvog svetskog rata, Edesa je bila dom multinacionalnih savezničkih snaga „Armije Istoka“ pod komandom francuskog generala Morisa Saraja. U ovoj dolini su se tokom Velikog rata nalazili vojnički logori srpske vojske
7 / 23
Obzirom da je u Rekonvalescentnom odeljenju u Vodenu stalno boravilo između tri i četiri hiljade vojnika, Vrhovna komanda krajem leta 1917. u grad šalje vojničko pozorište „Toša Jovanović“ koje je vojnicima i oficirima kroz predstave bar na kratko olakšavalo boravak daleko od otadžbine
8 / 23
Staza kojom se iz Donjeg grada ulazilo u Gornji grad. Tom stazom su srpski vojnici čiji su se logori nalazili u okolini ulazili u varoš
9 / 23
Povlačeći se zajedno sa vojskom preko albanskih gudura, u Voden( Edesu) je stigao i veliki broj dece bez roditelja koja su bila prepuštena samoj sebi, te je stoga odlučeno da se u gradu oformi "Društvo za zaštitu dece" na čijem je čelu bio doktor Miloš Popović. Pod okriljem Društva osnovane su razne ustanove za decu: Radnička škola, Dečje sklonište kao i Glavni Stan malih Četnika (izviđača) i Planiki
10 / 23
Boraveći u grčkoj varošici srpskim izbeglicama se za trenutak moglo učiniti da šetaju beogradskim ulicima, jer su po stilu gradnje mnoge kuće podsećale na građevine iz doba kneza Miloša, poput ove tradicionalne kuće koja neodoljivo podseća na Konak knjeginje Ljubice u Beogradu.
11 / 23
U jednoj od kuća u Edesi (nije poznato u kojoj tačno ) početkom decembra 1916. godine, boravio je nekoliko dana (inkognito) i kralj Petar. Vest o dolasku starog kralja u Voden objavljeno je u Ratnom dnevniku dnevnom časopisu koji je donosio izveštaje Ratnog pres biroa Srbije u Prvom svetskom ratu, od 1914. do 1918. godine.
12 / 23
Edesa je bila jedan od najstarijih i najvažnijih gradova drevne Makedonije. Drevna Edesa se sastojala od Gornjeg grada ( Akropolja ), koji se razvio na nadmorskoj visini od 320 metara od Longosa, gde se nalazio Donji grad i gde je bilo organizovano glavno drevno naselje. Vremenom su stanovnici postepeno napuštali Donji grad i počeli da žive na steni, gde se nekada nalazio Akropolj.
13 / 23
Tokom 7. i 8. veka, na ovom području se naseljavaju Sloveni i javlja se naselje pod imenom Voden. Ovo je ime korišćeno sve do oslobođenja od Osmanlijske vlasti 1912. godine, kada je preimenovano u Edesa, ali se ime Voden u zvaničnim dokumentima koristilo i tokom Prvog svetskog rata
14 / 23

Voden je u 14 veku, punih 40 godina bio pod vlašću cara Dušana, da bi 1386. godine pao pod vlast Osmanlija

15 / 23

Varoši je stari deo grada koji se razvio na mestu Akropolja drevne Edese. Toponim potiče od turske reči "varoš" što znači „predgrađe - naselje van zidina“. Uske uličice sa tradicionalnim kućama građenim od kamena posetioca vraćaju u prošla vremena

16 / 23

Zaštitni znak Edese i njeno prirodno blago predstavljaju vodopadi. Ukupno postoji 12 vodopada, a najpoznatiji i nejlepši je „Karanos" , nazvan po prvom makedonskom kralju Heraklidu Karanosu, koji je osnovao grad 813. godine pre nove ere. Vode vodopada Karanos padaju sa visine od 70 metara i predstavljaju najveći vodopad na Balkanu

17 / 23

Voda vodopada dolazi iz izvora reke Edese koje izvire na planini Voras (nama poznatog kao Kajmakčalan ) Sa vidikovca vodi staza kojom se može spustiti i proći ispod vodopada, a lokalna legenda kaže da prilikom prolaska ispod vodopada treba da ѕamislite želju

18 / 23

Jedan od retkih sačuvanih vizantijskih spomenika Edese jeste crkva Uspenja Bogorodice ili Stara mitropolija. Izgrađena je u 14. veku na ivici strme litice unutar tradicionalnog okruga Varoši. U 17. veku, crkva, ranije nazvana Sveta Sofija, preimenovana je u Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, kako bi se sprečilo njeno pretvaranje u džamiju

19 / 23

Unutar svetinje dominiraju kapiteli sa reljefnim poprsjima ovnova na uglovima i orlovima sa plenom sa strane koji drže lukove oslikane fresko dekoracijom koja datira iz perioda između 1375-1385 godine i pozlaćeni, drvorezbareni ikonostas crkve iz druge polovine 19. veka

20 / 23

Crkva Petra i Pavla u okrugu Varoši. Pored crkava koje su danas sačuvane, postojalo je mnoštvo drugih hrišćanskih crkava.

21 / 23

U Varoši je postojala i crkva Svetog Jovana Bogoslova koja je stradala u požaru koji su, u okviru kaznene ekspedicije, septembra 1944. izazvali Nemci. Pored svetinje, za čiju je obnovu tokom Velikog rata novac priložio kralj Petar, u požaru su stradale još dve crkve i oko 400 kuća.

22 / 23
Edesa, grad vodopada udaljen je 90 km od Soluna i glavni je grad okruga Pela u Centralnoj Makedoniji.
23 / 23

Uprkos bogatoj istoriji koja povezuje naš narod sa Edesom, srpski turisti je retko posećuju, osim onih, poput učesnika "Vidovdanskog marša na Kajmakčalan" koji gazeći stopama predaka odaju počast našim slavnim precima

Komentar