Kako se, „ako se dugo gleda u ponor“, pripovedaju priče koje prepliću lično i kolektivno, stvarno i domaštano, dokument i fikciju, potrebu za ljubavlju i jezivu nasilnost, kako glasi prva izgovorena, iskonska reč, zašto bolu, kad proviri kroz usta, treba dopustiti da iskoči – pitamo jednog od najznačajnijih savremenih pisaca, autora nedavno objavljenog romana „Bekos“ – Enesa Halilovića.