Posle 120 minuta igre, gde je trener Ljupko Petrović na opšte iznenađenje izabrao defanzivnu taktiku, Zvezda je bila bolja u penal seriji, a presudio je odbranjeni penal kapitena Stevana Stojanovića čuvenom Francuzu ManueluAmorosu.
Za Zvezdu su precizni bili Robert Prosinečki, Dragiša Binić, Miodrag Belodedić, Siniša Mihajlović i na kraju Darko Pančev.
Zvezda je bez poraza osvojila titulu, a do finala eliminisala je Grashopers (1:1, 4:1), Glazgov Rendžers (3:0, 1:1), Dinamo iz Drezdena (3:0, 2:1) i minhenski Bajern (2:1, 2:2).
Legendarni sastav Zvezde izgledao je ovako: Stojanović, Jugović, Marović, Šabanadžović, Belodedić, Najdoski, Prosinečki, Mihajlović, Pančev, Savićević (Stošić), Binić.
Zbog povrede je izostao Duško Radinović, a na klupi su bili još MilićJovanović, Ivica Momčilović, Rade Tošić i VladanLukić.
Kasnije, 8. decembra iste godine, Zvezda je u Tokiju savladala Kolo Kolo 3:0 i postala prvak sveta osvajanjem Interkontinentalnog kupa.