Zbog unutrašnjeg ambijenta građanskog rata, totalne netolerancije, kensel torture, atmosfere linča, potpuno je promakla najvažnija rečenica patrijarha Srpske pravoslavne crkve koju je preneo Vladimiru Putinu i ruskom patrijarhu Kirilu.
Ta ključna, a rekli bismo i najdalekosežnija rečenica koju je Putin čuo od poglavara na tronu Svetog Save glasi:
„Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou. Moja želja i želja većine u našoj crkvi je da u perspektivi, ako bude novog geopolitičkog razgraničenja, budemo blizu u tom ruskom okruženju. U ruskom svetu, u pravoslavnom svetu“.
Istorijska poruka na važnom mestu
U sudbonosnom trenutku za ceo svet, gospodin Porfirije je tako, prvi put u modernoj istoriji, sa tako visokog mesta, i na tako važnom mestu, izrekao geopolitičko opredeljenje većine Srba u osvit budućeg svetskog loma.
Jasno i bez diplomatskog premeravanja i kamufliranja, Njegova svetost je tokom vaskršnjih dana pozicionirao Srbe i Srbiju u novu geopolitičku sferu ruskog i pravoslavnog sveta. Baš u ovom prelomnom trenutku.
Baš sada, uoči meseca maja koji bi mogao da bude ključan i za smer naše civilizacije u čitavom dvadeset prvom veku.
Baš sada, kada se sprema istorijski susret susret Donalda Trampa i Vladimira Putina koji bi mogao da okonča ukrajinsku tragediju na štetu bajdenovsko-londonsko-makronovsko-berlinske klike koja je započela konačni pohod na Rusiju.
Baš sada, kada bi predsednici Amerike i Rusije mogli da postave i temelje novih vrednosti međunarodnog poretka, što zastrašuje poražene NATO-globalističke štabove koji su se iz Vašingtona preselili u Brisel i evropske prestonice.
Baš sada, kada zapadni centri odlazećeg švabovsko-soroševskog sveta, pokušavaju da uhapse „proruskog“ Milorada Dodika i da pred novu svetsku podelu karata zgaze Republiku Srpsku i preklope celu Bosnu i Hercegovinu.
Baš sada, kada preko raznih Picula i Kaja Kalas, Evropska unija kreće u odlučujući juriš da se Srbija, pod pretnjom blokiranja evropskog puta, odrekne Kosova, svih Srba u regionu i odnosa sa Rusijom.
Baš sada, kada se vrši snažan zakulisni pritisak na predsednika Srbije Aleksandra Vučića da promeni odluku i da se ne pojavi Devetog maja na Crvenom trgu u Kremlju.
Baš sada, kada u Srbiju dolazi američki ambasador srpskog porekla, a spekuliše se da se jedna Srpkinja bliska Trampu sprema i za ambasadu u Sarajevu.
Baš sada, kad posle sramnog okupiranja Rumunije i zabrane „proruskom“ Kalinu Đorđeskuu da učestvuje na izborima, evropski bajdenovci pokušavaju da u Moldaviji zatru svaku pomisao na prijateljstvo, pa i duhovne veze sa Rusijom.
Baš sada, kada zapadni antiruski jastrebovi, dok im izmiče Ukrajina, a sprema se nova raspodela interesnih sfera, imaju prave noćne more kad pomisle na moguću liniju na geografskoj karti koja povezuje Banjaluku, Beograd, Budimpeštu i Bratislavu.
Ovo nadilazi „zemljotres“ u Srbiji
Zato ova poseta patrijarha Porfirija Moskvi višestruko nadilazi unutrašnji politički i društveni zemljotres u Srbiji.
Nezavisno od toga što su mnogi vernici koji su u rovu protiv vlasti ostali tužni, a neki ostrašćeni bogoborci oduševljeno iskoristili priliku da skoče rogovima na patrijarha, sve to je podtekst nižeg značaja.
Nešto drugo je zabolelo moćne zapadne krugove ali i regionalne lidere i vojske koje već prave antisrpske saveze i paktove.
A to je velika patrijarhova istina da Srbi ne žele da na kraju ovog velikog svetskog proksi rata budu na pogrešnoj strani. A na toj strani svakako neće biti ruski svet.
Srbija je na pravoj strani. Pokazaće to i Devetog maja u Moskvi.