Varijanta uspostavljanja spoljne uprave za Ukrajinu, koju je kao jednu od opcija ovih dana izneo ruski predsednik Vladimir Putin, smatra karijerni diplomata Zoran Milivojević, poruka je da ako će Rusija i SAD da prave neki novi poredak i da normalizuju odnose onda treba da se zaboravi Ukrajina kakvu smo dosad poznavali i mogućnost da se tamo recikliraju stvari po principu „puj pike ne važi, u Kijevu će biti nova vlast, daj da stanemo dokle smo došli“.
„To uopšte nije tema. Ovo je poruka da treba računati s jednim potpuno novim entitetom, novim subjektom i s potpuno novim odnosima na ovom prostoru“, uveren je Milivojević.
Nova država i nova bezbednosna struktura
Putinova inicijativa, po njegovom mišljenju, argument je ne samo u prilog tome da je vlast u Kijevu nelegalna nego i da se eventualno rešenje može odnositi samo na ostatak Ukrajine jer Rusija neće ulaziti ni u kakav dijalog o teritorijama koje je već ugradila u sopstveni Ustav.
Kako ističe, još jedan momenat je da Ukrajina kao sistem, režim i politika ne odgovara bezbednosnoj arhitekturi i onome kako Rusija vidi mir i stabilnost u Evropi.
Pominjanjem primera bivše Jugoslavije i Istočnog Timora Putin je stavio do znanja da epilog ovog rata mora biti nova država sa izmenjenim granicama, ali i nova bezbednosna struktura, novi odnosi snaga pa i novo viđenje evropske bezbednosti i evropske politike u celini.
„Putin to gleda i u kontekstu novih međunarodnih odnosa. Jer ovaj rat je potvrdio dve stvari: onog trenutka kad se RF odlučila da se vojno angažuje potvrđena je multipolarnost. I drugo, ovo je uvod u neki novi poredak, iscrpljen je ideološko-politički koncept zasnovan na liberalnoj demokratiji kako je Zapad vidi. Nema svetskog poretka zasnovanog na pravilima nego na pravu i Povelji UN. I dalje, da mora da postoje garancije ne samo bezbednosti nego i politike koja garantuje saradnju i mir na dugoročnim osnovama.“
Ukrajina od 2014. u procesu raspada
Profesor Fakulteta političkih nauka dr Časlav Koprivica ističe da postoje jaki argumenti da je aktuelna vlast u Ukrajini nelegitimna ne samo od trenutka kad je Vladimiru Zelenskom istekao mandat u maju prošle godine.
„Po kriterijumima Badinterove komisije, vlast u Ukrajini nije legalna u kontinuitetu od puča 2014. bez obzira na to što je Zelenski dobio na izborima. Ta vlast ne kontroliše čitavu svoju teritoriju, tu vlast ne priznaje stanovništvo na toj teritoriji i ta država je onda u procesu disolucije.“
S druge strane, predlozi koji stižu iz Moskve, po njegovom mišljenju, pokazuju da Rusi u ovoj igri sa Amerikancima ne žele da ostave utisak da ne žele mir.
„Potrebno je da vlast u Rusiji pošalje poruku da ona želi da pregovara čak i o primirju iako je Putin više puta s pravom rekao da neće da prave greške kao prošlog puta nego da se postigne sveobuhvatan sporazum a ne da se primirje koristi da se Ukrajina pripremi za nastavak borbenih dejstava.“
Neće biti ni zamrzavanja linije razgraničenja kako bi to hteli Amerikanci, uveren je Koprivica koji štaviše smatra da sa stanovišta ruskog bezbednosnog interesa nije dovoljno da ruske snage izađu na levu obalu Dnjepra nego i da onemoguće delovanje Ukrajine u Crnom moru uspostavljanjem kontrole nad Odesom.
„Rusija ovaj rat mora dobiti nesporno, da ono što ostane od Ukrajine i vlast koja bude bila moguća prema aranžmanima po kojima će se završiti ovaj sukob ne bude u mogućnosti da napravili mostobran za neprijateljsko delovanje NATO pakta prema Rusiji,“ kaže Koprivica.
Ne sme ostati antiruski režim u Kijevu
Neophodno je, smatra, i da u Kijevu ni u kom vidu ne ostane bilo kakav antiruski režim koji bi samo čekao priliku za revanš protiv Rusije.
Problem vidi i u tome što je u Kijevu uspostavljen sistem koji nalikuje na nacizam ali i što tamošnje vlasti ne priznaju da su neka nova država nego insistiraju na pravoj fikciji kontinuiteta s Ukrajinom iz 1991.godine i ne samo što neće da razgovaraju o modalitetima gde bi se odrekli dela teritorije, nego zapravo imaju ideju da treba da dobiju ovaj rat.
„Ekstremisti u Kijevu nisu svesni situacije i ponašaju se kako se svojevremeno ponašala Poljska (između dva rata) - glumimo imperiju koje ća ispostavljati zahteve i terorisati svoje nacionalne manjine a onda ćemo računati da će neko umesto nas da ratuje.“
Milivojević je saglasan da nema nikakve šanse da Rusija uđe u neki aranžman koji joj ne odgovara jer ima inicijativu na ratištu i u stvari vodi rat na svojim teritorijama, budući da se Specijalna vojna operacija još odvija u granicama koje figuriraju u ruskom Ustavu.
„Postoji i važna unutarpolitička dimenzija – nema opstanka ove vlasti i ove politike u Moskvi ako bi sad stali nezavršenog posla. I drugo, u igri je i međunarodni položaj Rusije u budućnosti.“
Suština je da treba računati da će sutra biti stvorena neka nova Ukrajina, a da o tome treba da se izjasni SB UN uz sve garancije koje Rusija ima u vidu a da onda ta nova država treba da potpiše niz sporazuma i preuzme neke obaveze što „nije stvar od pet minuta“.
Izvesniji nastavak rata
Koprivica primećuje da eventualni međunarodni angažman u Ukrajini mora imati i civilnu i vojnu komponentu, ali i ukazuje na probleme koji tu mogu iskrsnuti.
„Ako zamislite da se prekinu borbena dejstva i imate stotine hiljada građana Ukrajini koji su prošli kroz armiju i možemo da pretpostavimo da i dalje ima desetine hiljada onih koji su na stanovištu koje se može nazvati nacističkim. I oni kažu da ako Zelenski nešto potpiše oni to nećemo računati. Ako imate tu situaciju neko mora te ljude da dovede u red. To ne mogu biti samo civilni administratori, mora da postoji vojna misija. I ono što sad tu nastaje kao problem: iz kojih zemalja će doći. Ako budu iz NATO pakta to Rusija neće nikad pristati. Ako se budu pitale vlasti u Kijevu one neće odustati od toga da su oni nekakva država koja kontroliše makar ostatak te svoje teritorije a još manje će pristati da svoju suverenost predaju, delimično ili u celini, nekom čoveku koji će imati mandat UN. Dakle, ono što sad imamo kao problem jeste koliko treba da prođe vremena i kakav pritisak treba da bude izvršen na zvanični Kijev da on shvati da ovaj rat ne može dobiti i da moraju radi dobrobiti svojih građana da idu ka završetku ovog rata, odnosno ka otklanjanju njegovih uzroka na čemu Rusija insistira.“
Imajući sve ovo u vidu, Koprivica veruje da će rat biti nastavljen do poraza ukrajinske vojske na frontu:
„Rusija ne može otvoreno da kaže da će nastaviti ovaj rat dok ne bude ostvarila svoje strateške ciljeve nego daje predlog o UN, mirovnoj misiji koju treba da izglasa Savet bezbednosti gde sede Francuska i Britanija, znači to je isključeno. Ili da se ova suluda vlast u Kijevu saglasi s time, što je još više isključeno i da se onda pojavi tamo neko ko će sve te azovlije da privede poznaniju prava što je na jako dugom štapu. Ono što mi deluje kudikamo verovatnije jeste nastavak borbenih dejstava dok iz situacije na frontu ne bude proizašla nova strateška racionalnost gde bi bilo jasno svim stranama šta je realno i da šta može da se potpiše treba da se potpiše.“
Milivojević zaključuje da se na ovaj način ide do potpunog poraza Ukrajine, „pa koliko traje da traje“ jer Rusija od toga ne može da odustane zbog sebe same.
Pogledajte i: