Prema ”Blumbergu” – još jednom referentnom glasilu globalnog neoliberalnog finansijskog mejnstrima, koji Trampu tradicionalno nije naklonjen – carine od 20 do 25 procenata na sav uvoz u Ameriku i ostale trgovinske barijere porasle bi na nivo kakav nije viđen još od kraja 19. veka. I proizvele bi efekat Smut-Haulijevog carinskog zakona od pre skoro 100 godina koji je pokrenuo tadašnji carinski rat, izazvao pad američke trgovinske razmene sa svetom za čak dve trećine i produbio tadašnju Veliku (ekonomsku) depresiju.
Negativan bilans
Svoj potez, dotično oslobođenje koje priželjkuje, američki predsednik, međutim, opravdava kao odmazdu za nepravednu trgovinsku praksu kojom ostale zemlje – kako tvrdi – njegovu zemlju pljačkaju već decenijama. ”Iskoristili su nas”, ubeđen je Tramp, ”a mi ćemo čak biti i fini u poređenju s njima.”
Iako je, iz svih razumljivih razloga, teško poverovati da je i sam Tramp u stanju da veruje u sopstvene tvrdnje o sirotoj Americi koja je žrtva tuđe pohlepe i bespomoćni objekt iskorišćavanja, podaci o trgovinskoj razmeni evidentno ne idu u prilog pozitivnom bilansu američkog budžeta. U trgovini sa svim svojim glavnim partnerima, naime, Amerika je u znatnom do debelom minusu.
U trgovini s Kinom, prošle godine, taj minus je iznosio skoro 300 milijardi dolara. Sa Evropskom unijom – 235 milijardi dolara. Tajvan 74 milijarde, Japan – još skoro 70 milijardi dolara minusa. Kada je reč o krupnijim svetskim ekonomijama, zapravo, pozitivan bilans Amerika je prošle godine zabeležila samo u trgovini s Velikom Britanijom, a i to relativno skromnih 12-ak milijardi dolara.
Ukupno, kada se sabere, američki trgovinski deficit sa ostatkom sveta je u 2024. godini iznosio dramatičnih 1,2 biliona dolara. Konteksta radi, ukupan američki budžetski deficit je u fiskalnoj prošloj godini iznosio 1,8 biliona dolara, tako da dug Sjedinjenih Američkih Država sad iznosi neverovatnih 36,6 biliona – hiljada milijardi – dolara.
Paradoks globalizacije
Pritom, iako rekordna po debljini minusa u trgovini sa ostatkom sveta, prošla godina zapravo nije izuzetna koliko je nastavak trenda koji traje već pola veka.
Toliko je, naime, prošlo otkako je poslednji put (1975. godine) Amerika zabeležila kakav-takav trgovinski suficit od skromnih 15 milijardi dolara. Posle toga je sve vreme u crvenom, uz svojevrstan paradoks globalizacije koji se sastoji u tome da su američki trgovinski deficiti počeli da postaju sve znatniji tokom devedesetih godina prošlog veka, dakle, u jeku američke dominacije svetom. Pa je paralelno sa sve većim deficitima u trgovini rastao i američki dug: sa oko tri biliona iz 1990. godine na sadašnjih, pomenutih 36,6 biliona dolara i tendencijom daljeg dramatičnog rasta.
Uz još jedan značajan pokazatelj američkog ekonomskog apsurda: za isto vreme je vrednost najpoznatijeg berzanskog indeksa na Vol stritu, Dau Džonsa, porasla za gotovo 20 puta. To su pare – uglavnom virtuelne, to jest štampane, takoreći, bez pokrića, i to u iznosima koji se mere hiljadama milijardi dolara – koje su završile na računima srazmerno male grupe najbogatijih 0,1 do jedan odsto. Dok je većina preostalih ostala sa minusima na kreditnim karticama kakvi u stopu prate rast trgovinskog minusa Amerike s ostatkom sveta. Kao da je jedno s drugim neposredno povezano.
Rebalans globalne trgovine
U slučaju Kine, uzgred budi rečeno, situacija je dijametralno suprotna od američke. Tako da je prošle godine kineski trgovinski suficit – pozitivan bilans u trgovini s ostatkom sveta – dostigao rekordnih 1.000 milijardi dolara.
Sve to – što traje decenijama – Tramp je namerio da promeni naglavačke u jednom danu oslobođenja ovog 2. aprila. Ideja: rebalans globalne trgovine, punjenje američkog budžeta kroz povećane prihode od carina, i podsticaj američkoj industrijskoj proizvodnji. Opasnost se pak sastoji od mogućeg pucanja lanaca snabdevanja i šteti na (skoro) sve strane, uključujući i Ameriku kojoj preti inflatorni šok.
Evropska unija, kao njen najveći trgovinski partner, preti snažnim uzvratnim merama. Kudikamo konsekventnije, zajednički odgovor spremili su Kina, Japan i Južna Koreja, što može da proizvede i izvesne geopolitičke, a ne samo ekonomske posledice.
Šta će Tramp uraditi svetskoj ekonomiji? Ima li rešenja za američki dug? I kako će sve to uticati na izgradnju finansijske aparature BRIKS-a?
O ovim su pitanjima u „Novom Sputnjik poretku“ govorili ekonomista prof. Bojan Dimitrijević i savetnik za razvoj i investicije Mahmud Bušatlija.
Pogledajte emisiju: