NAUKA I TEHNOLOGIJA

Neverovatan snimak: Miševi pružaju prvu pomoć jedni drugima /video/

Miševi često pokušavaju da ožive svoje nesvesne rođake, pokazala je studija objavljena u časopisu „Sajens“, koja sugeriše da ljudska sklonost da pomognu drugima kojima je potrebna ima duboke korene u našoj evolucionoj prošlosti kao sisara.
Sputnik
U hitnim situacijama ljudi često instinktivno pružaju prvu pomoć drugima. Međutim, nije jasno utvrđeno da li takva prosocijalna ponašanja pokazuju druge vrste i kako se manifestuju. U dve nove, nezavisne studije, V. Sun i saradnici su pokazali da miševi pokazuju stereotipno ponašanje prema nesvesnim pripadnicima svoje vrste, u rasponu od njuškanja i doterivanja do lizanja glave i povlačenja jezika, što ubrzava oporavak od nesvesti.
Aktivacija neurona u medijalnoj amigdali i nivoi oksitocina u paraventrikularnom jezgru hipotalamusa igraju ključnu ulogu u pokretanju ovih ponašanja. Rezultati studije daju nove uvide u različite aspekte ranije nepriznatog prosocijalnog ponašanja kod miševa i njegovih neurobioloških mehanizama.
U novoj studiji, naučnici su opremili miševe uređajima i pratili šta se dešava u njihovim mozgovima kada deluju kao spasioci. Oni su zabeležili povećanu aktivnost u delu mozga odgovornom za nevoljne funkcije i pojačane hormonske signale koji su bili ključni za njihovu hitnu intervenciju.
Iako je mišja verzija prve pomoći uključivala dosta ujedanja, neuronaučnik Venian Sun sa Univerziteta Južne Kalifornije (USC) i njegove kolege otkrili su da tehnika vučenja jezika ima praktičan smisao jer je otvorila disajne puteve miša bez svesti i omogućila mu da se brže oporavi.
Efikasnost takve procedure je potvrđena još jednom nedavno objavljenom studijom koja je identifikovala neuronsko kolo koje povezuje povlačenje jezika sa bržim buđenjem anesteziranih miševa.
Slično ponašanje je ranije dokumentovano kod sisara sa većim mozgom, kao što su delfini i slonovi. Poznato je i da miševi pomažu jedni drugima kada su uhvaćeni u zamku, ali ovakva prva pomoć kod manjih sisara ranije nije detaljno proučavana.
Autori studije ističu da ne mogu sa sigurnošću da kažu da li miševi svesno pokušavaju da pomognu ili su njihove reakcije automatske, ili refleksivne. Ali oni veruju da činjenica da su nastavili sa pokušajima reanimacije pet dana nakon prvog susreta sa mišem u nevolji sugeriše da njihovi pokušaji nisu bili samo pokazatelj radoznalosti.
Pogledajte i:
Komentar