Ovako geopolitičar i stručnjak za međunarodne odnose dr Srđan Perišić komentariše novu eskalaciju ukrajinske krize koja je izazvana napadima na gasovod Turski tok.
Snage kijevskog režima dronovima su pokušale da bombarduju infrastrukturu kompresorske stanice Ruska u selu Gaj-Kodžor (Krasnodarski kraj), koja obezbeđuje snabdevanje gasom kroz gasovod Turski tok. Akcija je izvedena pomoću tri bespilotne letelice.
Kijev je i ranije pokušavao napade na infrastrukturu Turskog toka – ova kompresorska stanica bila je meta njegovih dronova i 11. januara, a 17. februara pokušan je napad na naftnu stanicu „Kropotkinska“, kroz koju uglavnom prolazi nafta američkih i evropskih kompanija.
Na poslednji napad kijevskog režima na Turski tok reagovao je šef mađarske diplomatije Peter Sijarto, upozorivši da je napad na „Turski tok“, napad na suverena prava zemalja koje ga koriste i da svaka akcija koja ugrožava snabdevanje energijom mora biti smatrana napadom na suverenitet.
Kijev dobio naređenje od EU
Prema Perišićevim rečima, Turski tok je meta ne samo kijevskog režima, već i EU i Velike Britanije. Na mini-samitu u Londonu, doneta je odluka o nastavku rata i direktnom učešću pojedinih evropskih država u njemu, mimo napora Moskve i Vašingtona o normalizaciji odnosa i postizanju mira, podseća on.
„Da bi EU kao strana u sukobu imala argumentaciju, jasno je da je kijevski režim dobio signal da eskalira rat, a to je upravo napad na gasnu stanicu na Turskom toku. Za očekivati je niz sličnih akcija na sprečavanju postizanja mirovnog sporazuma“, smatra naš sagovornik.
U budućnosti bismo mogli da očekujemo i napade „prljavim bombama“, sve u cilju daljeg produžetka rata, dodaje on.
Evropske zemlje produžetkom rata žele da postignu dva cilja – prvi je takozvano „obuzdavanje“ Rusije, da Rusija ne može da bude evropska država u punom kapacitetu. Drugi cilj treba posmatrati u kontekstu odnosa Moskve i Vašingtona – da nastavak rata i sve akcije koje tome doprinose jesu jedini mogući način da elite u evropskim državama ostanu na vlasti.
„Vašington, odnosno Donald Tramp, načinio je jak ideološki otklon od EU i u Evropi se plaše da ne izgube moć, vlast i zato su na strani eskalacije i nastavka rata. Plaše se da u Francuskoj ili Nemačkoj na vlast ne dođe neko ko je sličan Orbanu ili Ficu. To je razlog eskalacije“, navodi Perišić.
Akt neprijateljstva prema Rusiji, SAD i Mađarskoj
Režim Vladimira Zelenskog očigledno ne želi mir pod uslovima koji su mu stavljeni na znanje u Beloj kući i sigurno je da akcijama poput napada na „Turski tok“ pokušava da produži rat, koji ne odgovara nikome, osim pseudoelitama u Kijevu, koje su u njemu pronašle korist, kaže istoričar dr Miloš Ković.
„S druge strane, sudeći po izjavama Petera Sijarta, može da se pretpostavi da je reč o nekoj vrsti kažnjavanja Mađarske zbog njenog odnosa prema najnovijoj inicijativi SAD, pa i prema ukrajinskoj krizi. Sijarto je jasno rekao da je EU zamoljena da utiče na Kijev da ne ugrožava energetsku stabilnost Mađarske, a za uzvrat je bila spremna da popusti u svom stavu prema ukrajinskom ratu“, objašnjava on.
Stoga, ukronacistički napad na “Turski tok“ može da se tumači, ne samo kao akt neprijateljstva prema Rusiji, već i kao akt neprijateljstva prema Mađarskoj, pa i prema SAD, dodaje on.
Pogledajte i: