Čini se da je najznačajniji rezultat pregovora ruske i američke delegacije u Rijadu dogovor o obnavljanju ekonomske saradnje, što u praksi uključuje i ukidanje sankcija Rusiji. To će prema rečima američkog državnog sekretara Marka Rubija, morati da poštuje i Evropska unija.
Rusija je već dobila ekonomski rat
Prema rečima politikologa dr Aleksandra Lukića iz Instituta za političke studije, to što je ekonomska saradnja bila glavna tema susreta u Rijadu nije čudno – i jednoj i drugoj strani stalo je da ona budu rešena, a uz to su, među svim nagomilanim bilateralnim problemima najlakša za rešavanje.
Sa jedne strane, Rusiji je važno da se njena ekonomija u budućnosti razvija bez prepreka. Sa druge strane, Trampova administracija želi ekonomsku saradnju sa Rusijom jer u tome ne vidi opasnost. Ekonomsku opasnost po interese SAD Tramp vidi u Kini kojoj je Vašington već uveo carine, podseća Lukić.
„Tramp je neko ko ekonomiji daje veliki značaj. Tako je bilo i sa nama, kada je potpisan Vašingtonski sporazum između Beograda i Prištine – prednost se davala ekonomiji. Mislim da se od ekonomije polazi zato što je tu najlakše postići dogovor“, navodi on.
Naš sagovornik navodi još jedan aspekt koji je bio presudan u tome da ekonomija postane prva tačka oko koje dve strane najlakše mogu da postignu dogovor – Rusija je pokazala da je izdržala sankcije – ona iz sankcionog rata izlazi kao pobednik.
Ni EU ni Ukrajina nemaju šta da se pitaju
Sankcije ipak još nisu ukinute, niti je dogovor o njihovom ukidanju postignut. Reč je o dogovoru o početku saradnje. Rubio je ukidanje sankcija vezao da postizanje mira i stoga, kako smatra naš sagovornik, sve treba staviti u širi kontekst, kako postizanja mira u Ukrajini, tako i sveobuhvatnog dogovora o budućoj geopolitičkoj slici sveta.
Iz onoga što su šefovi delegacija, Sergej Lavrov i Marko Rubio izjavili nakon sastanka vidi se da strane ne tragaju za kratkoročnim, već za što dugoročnijim rešenjem. Pregovori su u tom smislu objedinjujući i razlikuju se od svega što smo do sada videli, napominje Lukić.
Reči Marka Rubija, da mirovni sporazum treba da bude pravedan i trajan, znači da sve strane u procesu treba da budu zadovoljne, a strane su Rusija i SAD. Ni Ukrajina, niti EU nisu strane u pregovorima, ističe Lukić.
„Ukrajina nema samostalnost u donošenju odluka. Zelenski nema kapacitet da pregovara o bilo čemu, to se videlo i posle pregovora u Istanbulu – postignut je dogovor, ali kada je Boris Džonson rekao da se on poništi, Ukrajina se povinovala. Ovde su dve strane SAD i Rusija, ako one budu zadovoljne dogovorom, onda će to prihvatiti i Ukrajina, a i EU“, smatra on.
EU takođe nema kapaciteta da se ne složi sa onim što se dogovore Moskva i Vašington. Na kraju krajeva, EU je sankcije Rusiji uvela po nalogu Bajdenovog Stejt departmenta.
„Te sankcije sada opstaju samo po inerciji, jer izgleda da u EU nisu svesni da se u Vašingtonu nešto promenilo i da Bajden više nije tu. Tramp će morati da ih učini svesnim toga i moraće da urade onako kako im se kaže iz Vašingtona. A Vašington ima poluge da to uradi“, kaže Lukić.
U tom smislu, Donald Tramp ima široke mogućnosti. Jedna od poluga je evropska zavisnost od američkih energenata – EU se odrekla ruskih energenata po niskim cenama. Sada energente kupuje najviše od SAD koje mogu da ih iskoriste kao sredstvo podsećanja ko je gazda u Vašingtonu.
Druge poluge su, prema Lukićevim rečima, političke prirode. S obzirom da je najveći broj evropskih političara zapravo u službi američke duboke države, koju Tramp upravo razgrađuje, može se očekivati da ili počnu da igraju po nalogu sadašnje političke garniture u Vašingtonu, ili da budu promenjeni, zaključuje Lukić.
Pogledajte i: