„Naši igrači bi morali da prestanu da kukaju. Svedočio sam mnogim pregovorima i uvek sve ide u jednom smeru: dajte više, dajte još, dajte brže, ali taj novac mora odnekle da dođe“, rekao je na početku razgovora za nemački „Bild“ Rumenige.
On je potom pohvalno govorio o radu Fudbalskog saveza Nemačke.
„Pravo je čudo što je Fudbalski savez Nemačke uspeo da održi nivo u smislu prihoda od prodaje TV prava i čak ga uveća za dva odsto, a igrači i njiovi menadžeri zahtevaju više, toliko da neće ostati na tih dva odsto. Taj novac mora da se zaradi od drugih takmičenja, kao što će biti letnje Svetsko klupsko prvenstva. To je zamka koju su fudbaleri sami sebi postavili“.
On je potom upozorio na probleme koji se mogu javiti usled nerealnog poslovanja.
„Ako se nastavi ovako, fudbal će biti jedina industrija na planeti koja ne stvara profit, već samo gubitke. Svi zajedno ćemo udariti u zid, a niko nije spreman da povuče stopalo sa papučice sa gas… Imao sam razne sastanke sa Aleksandrom Čeferinom (predsednikom Uefe). Klubovi, udruženje evropskih liga, sindikat fudbalera i menadžeri moraju da sedu zajedno i razgovaraju o tome da zajedničkim snagama pronađu racionalnije rešenje. U Evropi nam je potrebna ili apsolutna gornja granica za budžet ekipe, kao u profesionalnim ligama u SAD ili granica za plate igrača. Na kraju dana, to drugo bi verovatno bilo bolje za internu radnu atmosferu. Ako ništa drugo barem bi smanjilo zavist u svlačionici jer ako neko dobije ludačku platu, drugima možeš samo da daš dosta manje. Pride, ako igrač u Bajernu zaradi ’samo’ 15.000.000 godišnje, a ne 20.000.000, mislim da je to i dalje ludačka svota novca, uz dužno poštovanje“, istakao je Rumenige.