Takva anomalija može biti pripisana promenama u okeanskim strujama ili astrofizičkim događajima od pre 10 miliona godina, saopštio je Centar Helmholc Drezden-Rozendorf (HZDR).
Ova otkrića imaju potencijal da budu globalni vremenski marker, što je veliki napredak u datiranju geoloških događaja tokom nekoliko miliona godina. Rezultati su predstavljeni u žurnalu „Nature Communications“.
Radioizotopi se koriste za datiranje arheoloških i geoloških uzoraka, a datiranje radioaktivnim ugljenikom je najpoznatija metoda. U suštini, ono je zasnovano na činjenici da živi organizmi tokom života apsorbuju radioaktivni izotop ugljenika C14, a kada organizam umre, ta apsorpcija prestaje i dolazi do njegovog poluraspadanja otprilike na svakih 5.700 godina. Poređenjem nestabilnog C14 i stabilnog C12 naučnici mogu da utvrde kad se dogodila smrt organizma.
Misteriozna anomalija
Arheološka otkrića poput kostiju ili ostataka drveta mogu dobro da se datiraju na ovaj način.
„Međutim, datiranje radioaktivnim ugljenikom je ograničeno na najviše 50.000 godina. Da bismo datirali starije uzorke, potrebni su nam drugi izotopi, poput berilijuma-10“, rekao je dr Dominik Kol, fizičar HZDR.
Ovaj izotop stvaraju kosmički zraci u interakciji sa kiseonikom i azotom u višim slojevima atmosfere. Stiže na tlo kroz padavine i može da se nagomila na dnu Pacifika. Vreme poluraspada je 1,4 miliona godina, berilijum-10 raspada se na bor, što dozvoljava geološko datiranje tokom 10 miliona godina.
Kol i njegova istraživačka grupa nedavno su izvukli jedinstvene geološke uzorke sa dna Pacifika, sa dubine od nekoliko kilometara. Da bi ih analizirali, naučnici su analizirali sadržaj berilijuma-10.
„Na oko 10 miliona godina otkrili smo duplo više berilijuma-10 nego što smo očekivali. Naišli smo na dosad nepoznatu i neotkrivenu anomaliju“, rekao je Kol.
Kako je tolika količina berilijuma-10 nastala pre 10 miliona godina? Kol je predložio dva objašnjenja. Jedno je povezano sa okeanskim strujama blizu Antarktika, koja se drastično promenila pre od 10 do 12 miliona godina. Druga hipoteza je astrofizička, sugeriše da je do toga došlo zbog supernove u blizini Zemlje, koja je privremeno oborila i Zemljin prirodni štit – heliosferu.
Anomalija može biti ekstremno korisna za datiranje geoloških uzoraka berilijumom.