NAUKA I TEHNOLOGIJA

Mnogi ljudi vole osećaj straha, a psiholog objašnjava zašto je to zapravo dobro

Horor zabava je za mnoge fascinacija tokom cele godine, čak i uz mnoge horor događaje iz stvarnog života kao što su ratovi, ubistva i zlostavljanje dece. Suprotstavljanje proizvedenog straha sa ovim stvarnim opasnostima postavlja pitanje: zašto tražiti strah iz zabave, kada je pravi teror svuda oko nas? Odgovor na to pitanje nudi stručnjak.
Sputnik
Kao razvojni psiholog i povremeni pisac trilera, Sara Kolat, profesorka psihologije na univerzitetu Pen Stejt u SAD, smatra da je psihologija iza straha intrigantna. Emocije su, objašnjava ona, evoluciono oruđe za preživljavanje, a kontrolisani strah zapravo može biti prijatan, piše ona u članku za „Konverzejšen“, opisujući to kao način vežbanja za opasnosti u stvarnom životu.

Prave emocije u bezbednom okruženju

Kontrolisana iskustva straha – kao što su gledanje horor filmova, poseta ukletim kućama ili čitanje strašnih knjiga – izazivaju iste fiziološke reakcije kao stvarna opasnost, ali u bezbednom okruženju. Ova iskustva aktiviraju takozvani odgovor „bori se ili beži“, sa povećanjem adrenalina, povećanjem srčane frekvencije i povećanjem krvnog pritiska. Rezultat je energičan osećaj sličan onom kod trkača. Nakon što strah prođe, telo oslobađa dopamin, što dovodi do osećaja olakšanja i zadovoljstva.
Jedno istraživanje je pokazalo da su ljudi koji su posetili takozvanu kuću straha pokazali manje moždane aktivnosti kao odgovor na stimuluse nakon toga. Ovo sugeriše da kontrolisan strah zapravo može smiriti anksioznost. Zato se Kolatova i njen muž opuštaju posle posla uz horor na televiziji.
„Mi biramo opuštanje gledajući serije o zombijima“, piše ona.

Saveznik u izgradnji odnosa

Strah takođe služi kao moćno sredstvo društvenog povezivanja. Usamljenost je rastući problem, a ljudima nedostaju ključne društvene veze.
Prolazak kroz strah zajedno jača veze, bilo u situacijama života ili smrti ili kroz „rekreativne strahove“. Kolat, koji takođe radi kao dobrovoljni vatrogasac, razume duboko prijateljstvo koje potiče iz zajedničkih intenzivnih iskustava.
„Osećam bujicu pozitivnih emocija kad god pomislim na svoje prijatelje vatrogasce“, kaže ona.
U društvenim okruženjima, strah može aktivirati ono što psiholozi nazivaju sistemom odgovora „negovati i sprijateljiti“, koji je regulisan oksitocinom. Ova reakcija podstiče ljude da se povežu sa drugima u vreme stresa.
Kada doživite „kuću straha“ sa svojim prijateljima, stvarate emocionalne veze koje mogu trajati dugo nakon što se iskustvo završi. Isto se može dogoditi dok zajedno gledate horor film. Ova zajednička iskustva pomažu u jačanju društvenih veza, čineći strah neverovatnim saveznikom u izgradnji odnosa.

Veći psihološki otpor

Strah nas takođe može pripremiti za pretnje iz stvarnog sveta. Tokom pandemije kovida 19, horor filmovi o pandemijama bolesti postali su popularni dok su ljudi tražili načine da se suoče sa svojim strahovima. Studija Univerziteta Arhus u Danskoj pokazala je da su ljubitelji horora bili psihički otporniji tokom pandemije. Ovi navijači su na neki način uvežbavali suočavanje sa strahom kroz izabranu zabavu, što ih je učinilo bolje opremljenim da se nose sa stvarnim pretnjama, ističe Kolat.
Kao pisac kriminalističkih romana, Kolat uživa u istraživanju sopstvenih strahova kroz svoje pisanje, posebno o temama ranjivosti žena i neuspeha u majčinstvu.
„Uživam da pišem i čitam o svojim strahovima“, priznaje ona, „pronalazeći utehu u kontroli straha koje ove priče nude“, napominje ona.
Konačno, kontrolisan strah pomaže ljudima da se prilagode zastrašujućem svetu. Pokrećući snažne emocije, jačajući društvene veze i nudeći oblik mentalne probe za stvarne pretnje, strah nas priprema za životne izazove.
„Sledeći put kada budete morali da birate između optimistične komedije i jezivog trilera... izaberite tamnu stranu - to je dobro za vaše zdravlje“, zaključuje Kolatova.
Pogledajte i:
Komentar