REGION

Priča nije bezazlena: Može li Sarajevo da isporučuje oružje Kijevu

Priča o mogućnosti da Sarajevo tajno radi na uspostavljanju vojno-tehničke saradnje s Kijevom nije bezazlena, pod uslovom da je tačna, jer količina oružja koja može biti isporučena iz Bosne i Hercegovine nikako nije simbolična, kaže politički analitičar iz Banjaluke Anđelko Kozomara.
Sputnik
Ta količina oružja definitivno može da pomogne zaraćenim stranama, odnosno jednoj od zaraćenih strana, a kako ističe Kozomara, to se vidi najbolje iz činjenice da je Federacija BiH svoje oružje prodavala i u ratu u Siriji, kada su naoružavali Islamsku državu.
Sputnjikov nezvanični izvor upoznat sa situacijom navodi da Sarajevo tajno radi na uspostavljanju vojno-tehničke saradnje sa Kijevom, iako postoji zakonska zabrana isporuke naoružanja u zemlje koje se nalaze u ratu. U svemu ovome, navodno, ključnu ulogu ima ministar odbrane BiH Zukan Helez, po čijem nalogu se organizuju putovanja ukrajinskih emisara u preduzeća vojno-industrijskog kompleksa u Federaciji BiH.
Podsećam da je ministar odbrane Zukan Helez nekoliko puta pretio i Srbiji i Republici Srpskoj tom njihovom namenskom industrijom, a svojevremeno je i Bakir Izetbegović kao član predsedništva BiH obilazio fabrike oružja uz komentar „Neka se nađe za ne daj bože kad budemo sa Srbima ratovali, rekao je Kozomara za Sputnjik.
Bakir Izetbegović na predstavljanju oružja i municije proizvedene u Bugojnu, arhivska fotografija

Namenska industrija preostala od Jugoslavije

Anđelko Kozomara objašnjava da Federacija BiH ima veoma razvijenu namensku proizvodnju, preostalu još iz vremena bivše Jugoslavije, te da njeni kapaciteti nisu zanemarljivi.
Josip Broz je upravo zbog višenacionalne strukture Bosne i Hercegovine namensku industriju tamo i napravio, objašnjava naš sagovornik. Cilj je bio zaposliti što više ljudi koji bi imali visoke plate i visok standard življenja. Poznate fabrike su „Bratstvo“ iz Travnika gde se proizvode rakete za minobacače i „Igman“ iz Konjica koji proizvodi eksploziv, a Novi Travnik ima sedam ili osam fabrika namenske industrije.
To uopšte nije simbolična, već ozbiljna proizvodnja. Te fabrike je pravila bivša Jugoslavija i tim proizvodima je snabdevana cela JNA, a preko „Jugoimporta“ su proizvodi prodavani na mnogim područijima širom sveta, podseća Kozomara.
Predato naoružanje u okviru kampanje MUP-a Srbije

Šta radi američka firma u Konjicu

Naš sagovornik, međutim, ne veruje da će Federacija smeti direktno da proda municiju Ukrajini, već objašnjava da je jedna poznata američka firma nedavno kupila 30 odsto akcija „Igmana“ iz Konjica. Preko te firme uglavnom ide trgovina municijom i oružjem koje se upućuje dalje na ratna područja. Inače, ista ta firma je za vreme rata u Bosni i Hercegovini muslimanima donirala velike količine oružja, municije i drugih ubojnih sredstava.
Na papiru je potrebna saglasnost pre svega Predsedništva Bosne i Hercegovine u kojem sedi i srpski član. Problem je u tome što je u Bosni i Hercegovini sve idealno regulisano Dejtonskim mirovnim sporazumom, ali se u praksi ništa od toga ne sprovodi ukoliko ne odgovara kolonizatorima poput Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i drugih. Umesto toga, radi se onako kako odredi neki od ambasadora ili visokih predstavnika“, konstatuje Kozomara.
Tačno je, kaže on, da je sve na papiru regulisano, ali je takođe tačno i da se ništa od toga ne poštuje, već se sve radi prema potrebama i zahtevima okupatora Bosne i Hercegovine.
Pogledajte i:
Komentar