Petar I bio je najmlađi sin cara Alekseja Mihajloviča. Govorio je nemački, holandski, engleski i francuski. Odlikovao se velikom fizičkom snagom i dobrim pamćenjem. Pokazivao je interesovanje za građevinu (stolarski zanat) i oružje.
U aprilu 1682. Petar i njegov brat Ivan su ustoličeni u dobi od 10 godina, a njihova starija sestra Sofija je postavljena za regenta. Od 1689. godine počeo je da vlada zajedno sa bratom, a od 1696. (posle Ivanove smrti) postao je car samodržac.
Jedan od glavnih prioriteta njegove vladavine bio je izlazak Rusije na Crno more kako bi se stimulisala trgovina i ojačale granice. S tim u vezi, Petar je intenzivirao borbu protiv Turske, čiji rezultat je bio zauzimanje Azova 1695-1696. godine.
U periodu 1697-1698. godine, Petar je putovao po Evropi kao deo Velikog poslanstva. U inostranstvu je stekao široka znanja iz artiljerije i brodogradnje.
Posle susreta sa poljskim kraljem Avgustom II, odlučio je da središte spoljnopolitičke aktivnosti pomeri sa juga na sever i Rusiju izvede na obale Baltičkog mora, gde je vlast držala Švedska, najmoćnija države u to vreme u Evropi.
Tokom Severnog rata (1700-1721), Rusija je, pod vođstvom Petra I pobedila Švedsku i njene saveznike, povrativši izlaz na Baltičko more, što je bilo jako važno za trgovinu i dalji razvoj zemlje. Važan rezultat rata bilo je i stvaranje regularne borbeno spremne vojske i mornarice.
U nastojanju da državu učini efikasnijom, sproveo je reforme u obrazovanju i javnoj upravi, podigao je i novu prestonicu - Sankt Peterburg.
Godine 1721. Rusija je proglašena imperijom, a Petar I postao je prvi ruski imperator.
Pogledajte i: