Ovim opominjućim rečima profesor Aleksandar Jerkov povezuje ključno pitanje iz kultnog romana nastalog pre četiri decenije sa današnjim trenutkom. Uz napomenu da je „Hazarski rečnik“ svetski klasik prvoga reda, i da i posle četiri decenije predstavlja jednu od istaknutih tačaka svetske kulture koja pripada nama, Jerkov se u „Orbiti kulture“ prisetio početaka i prvih pojavljivanja ovog dela.
„Kad se pojavio, u knjižari njegovog izdavača Prosvete, u zgradi SANU, našao sam ga među rečnicima. Stoji Prosvetin rečnik francuskog jezika, rečnik engleskog jezika i – „Hazarski rečnik“. Dakle, nije to bilo tako kao da smo svi pali u nesvest, nego - izašla je neka čudna knjiga, malo većeg formata, zemljano-zelene boje sa nekim čudnim crtežom na koricama. Kad danas pogledate kako je ona završila, vidite da je reč o velikom, svetskom trijumfu Milorada Pavića koji je ovim romanom postao jedan od svetskih pisaca. Jeste da je u nekom društvu bio čitan više, u nekom manje, jeste da se na njega bila ostrvila politika toga vremena i uticala na recepciju njegovih knjiga, ali ne postoji nijedno društvo, sredina, okolnosti, običaji, verovanja, prilike, koje su se mogle uspostaviti kao barijere a da ih taj roman nije mogao premostiti. To je svetska knjiga sa svetskim uspehom, daleko najpopularnija a vredna knjiga srpske književnosti koja je odjeknula u svetu. I to bi svako morao da zna, pa posle neka misli šta god hoće“, kaže prof. dr Aleksandar Jerkov.
Da je reč o delu koje je po objavljivanju zadalo probleme i kritičarima potvrđuje i Milica Mustur sa Instituta za književnost koja je doktorirala na Pavićevom delu.
„Za `Hazarski rečnik` Raša Livada je kazao da tu knjigu neće moći da obuhvati nikakva teorija književnosti i književna kritika i da nam nikakva metodologija neće biti pri ruci da bismo mogli da dopremo do onoga što ona jeste. I zaista, u književnom imaginarijumu, u žanrovskom pogledu i mnogo čemu drugom, „Hazarski rečnik“ je bio jedan kopernikanski obrt. U inostranoj recepciji se vrlo brzo počelo baratati ogromnim brojem koloritnih i asocijativnih odrednica poput onih da je to kabalistička knjiga, priručnik za ovo ili ono, riznica bajki, leksikonski panoptikum… Za sve nas i u svetu i u matičnoj Pavićevoj kulturi to je bila pre svega jedna vrsta pozitivnog šoka, pozitivnog zaprepašćenja da se može u pomalo tromoj romanesknoj formi smisliti nešto tako inovativno što daje novi život romanu. Jer „Hazarskim rečnikom“ Pavić je jednostavno rasklopio roman i njegovu tradicionalnu strukturu.“
Da se o „Hazarskom rečniku“ govori i piše kao o književnom fenomenu doprineo je i sam pisac, smatra Jerkov:
„Sam Pavić je na tome insistirao, voleo je ideju nelinearnog čitanja. Čak su i izračunali da je broj mogućih čitanja toliki da to ne bi stalo u jedan ljudski život, što nam govori da je roman otvoren i na egzistencijalni način – ne možeš da stigneš u životu da ga sagledaš u svim aspektima koje on podrazumeva, nadilazi horizont ljudske egzistencije. Pavić je uživao u tome i čak je možda voleo i da to prenaglasi. Mi smo zaista bili opčinjeni tada i kad danas pogledam sa ove velike distance od 40 godina, shvatam da smo možda i preterivali opčinjeni tim strahovitim udarcem nečega što je postojalo kao unutrašnja mogućnost književnosti a sada se odjednom pred našim očima pojavilo na površini, pokazavši da je roman nešto više od romana“, primećuje Jerkov. On dodaje da je to važno znati ako hoćemo da živimo u ovom delu sveta:
„Jednim malim aspektom sve što se u ovom trenutku dešava u svetu apsolutno se može razumeti iz „Hazarskog rečnika“ – od Mastrihta do Ukrajine. Reč je o rasponu u kojem vam jedna knjiga otkriva stvari koje ti ne bi nikad pale na pamet da su moguće. Taj roman je dopuštao mogućnost takvog razvoja događaja. A to su izvanredna dostignuća.“
Milica Mustur skreće pažnju i na jedan veoma važan segment „Hazarskog rečnika“ koji tek čeka temeljno istraživanje – kulturološki aspekt romana.
„U Pavićevom romanu-leksikonu postoji jedan izrazit kulturno-identitetski narativ koji nismo studiozno rasvetlili, a on je upravo danas aktuelan, u ovom akutnom trenutku u kom besne između ostalih i ratovi kultura. Sa jedne strane „Hazarski rečnik“ možemo posmatrati kao arhiv mesta sećanja srpske kulture, on je premrežen mestima sećanja, snažnim simboličkim jezgrima, počev od Ćirila i Metodija, Carigrada, Vizantije, Rima, preko srednje Evrope, Panonije, Moldavske, Vlaške, do Dubrovnika, Mediterana, Rusije… To su sve mesta sećanja srpske kulture, tu se kristališe naš kulturno-nacionalni identitet. Sve tri knjige, ne samo crvena hrišćanska, nego i žuta hebrejska i zelena islamska takođe baštine mesta sećanja tih kultura koja se presecaju u romanu, praveći jednu vrstu kulture kao arhifenomena, ne samo nacionalne kulture. Mislim i verujem da „Hazarski rečnik“ oslikava tezu da je biti ukorenjen u nacionalno kulturnom identitetu snaga, ali da je biti ukorenjen isključivo u njemu - slabost. To iz ove knjige možemo jako lepo da pročitamo. A ako dokažemo da je to tako, onda imamo jednom za svagda branu od svih pogrešnih malicioznih i ideologizovanih čitanja `Hazarskog rečnika`, smatra Milica Mustur.
Podsetivši da književnost već pet hiljada godina pogađa u čoveku nešto što je veoma važno a to je on sam, te da je takvom čoveku književnost bitna, profesor Jerkov ističe da neka dela vrhunski progovore o celini čovekovog susretanja sa samim sobom.
„U `Hazarskom rečniku` to je vrhunski oblikovano, a u toj vrhunskoj oblikovanosti odjednom progovara sva naša prošlost. Pavić progovara i iz našeg folklornog i renesansnog i baroknog modela, progovara iz dubine kao neko ko je odabrao da bude Srbin. Zbog toga su kao pisca devedesetih hteli da ga likvidiraju, nazivajući ga čak i genocidnim piscem, jer nije prionuo uz jednu vrstu primitivne totalitarne propagande ni na jednoj ni na drugoj strani. A on je pisac koji u najboljem smislu reči obnavlja i prošlost i razliku i bogatstvo iznutra, pisac sa kojim se mogu identifikovati vrlo različite nacionalne kulture i književnosti. Pavić je nešto toliko mnogo, neko ko je učinio za sebe, za druge, za nas toliko da se na njega mora biti ponosan.“
(Ceo intervju sa Aleksandrom Jerkovim i Milicom Mustur pogledajte u video prilogu)