"Helijum-3 je redak na Zemlji jer nije nastao u velikim količinama, a naknadno se gubio u svemiru. Stenoviti deo Zemlje se meša, materijal se penje, hladi i tone, a tokom faze hlađenja helijum se gubi u atmosferi, a zatim u svemiru", objasnio je geolog Forest Horton iz Okeanografskog instituta Vuds Hol u SAD.
Kako je helijum-3 završio u stenama?
Pitanje je - kako je uopšte ova retka forma helijuma završila u stenama? Sve je krenulo davnih dana još u vreme Velikog praska, koji je prilikom stvaranja svemira oslobodio i obilje vodonika i helijuma, a ti elementi su tokom vremena učestvovali u formiranju galaksija.
Naučnici veruju da je naš solarni sistem nastao pre 4.5 milijardi godina iz solarne magline. Nakon što se oblak prašine urušio u supernovu, dobijeni materijal formirao je rotirajući disk koji je stvorio naše Sunce i planete.
Helijum iz solarne magline je verovatno ostao zarobljen u jezgru Zemlje tokom formiranja planeta. Kako je helijum-3 curio iz jezgra, dospeo je na površinu u obliku magme koja je na kraju eruptirala na ostrvu Bafin.
"Tokom erupcije je većina gasova iz magme “pobegla” u atmosferu, s tim da su kristali minerala olivina “zarobili i sačuvali” helijum koji je stigao iz utrobe Zemlje", rekao je Horton.
Novo istraživanje podržava ideju da helijum-3 curi iz jezgra Zemlje i to već neko vreme, s tim da naučnici nisu u potpunosti sigurni kada je taj proces započeo.
"Lave su stare oko 60 miliona godina, a penjanje mlaza trajalo je možda desetak miliona godina. Dakle, helijum koji smo izmerili u ovim stenama je verovatno “pobegao” iz jezgra pre nekih 100 miliona godina, ili možda mnogo ranije", navodi Horton.
Helijum koji curi iz jezgra ne utiče na našu planetu niti ima bilo kakve negativne implikacije; ne reaguje hemijski s materijom, te stoga nema uticaja na čovečanstvo ili okolinu, navodi se u istraživanju objavljenom u časopisu Nejčr.