Ova metoda omogućava stvaranje spoja čovek-mašina koji omogućava takozvanoj veštačkoj inteligenciji da prevodi moždane izveštaje u precizne, ali jednostavne pokrete.
Karin, žena kojoj je ugrađena bionička ruka, sada ima ograničeno čulo dodira i može da pomera svih pet bioničkih prstiju sa uspehom od 95 odsto. Posle dve decenije života bez desne ruke, ona je u stanju da obavlja 80 odsto svojih uobičajenih svakodnevnih aktivnosti, kao što su pripremanje hrane, podizanje predmeta, okretanje kvaka na vratima i slično.
Uloga senzornih elektroda
Štaviše, Karin je, nakon što joj je ugrađena ruka, doživela značajno smanjenje tzv. fantomskog bola pri čemu se osećala kao da joj ruka koja nedostaje prolazi kroz mašinu za mlevenje mesa. „Bolje kontrolišem protezu, ali pre svega su mi se bolovi smanjili. Danas mi treba mnogo manje lekova“, rekla je ona.
Naučnici iz Švedske, Italije i Australije kažu da je to prvi put da se pokazalo da je robotska ruka sa unutrašnjim elektrodama dugoročno održiva za osobe sa amputacijom ispod lakta. Kada je Karin prvi put dobila ovu protezu pre tri godine, to je bila jedinstvena tehnologija; nijedna druga proteza na tržištu nije imala ugrađene senzore.
Danas većina modela ima senzorne elektrode spolja, tačno ispod „kože“ robotske proteze. Ali takva tehnologija smanjuje kvalitet senzornih signala, što ograničava kontrolu nad protezom. Zbog toga, inženjer robotike Maks Ortiz Katalan sa Instituta za bioniku u Melburnu poslednjih deset godina radi na boljem rešenju koje se oslanja na takozvanu oseointegraciju, odnosno proces u kome se koštane ćelije spajaju na implantat.
Razlika u odnosu na konvencionalnu protezu
„To je tako jaka integracija da možemo da pričvrstimo veštački ud direktno na kost. Kada se ova tehnika kombinuje sa rekonstruktivnom hirurgijom, zaista postoji integracija biologije i elektronike“, objašnjava Ortiz Katalan.
Pošto se senzorne elektrode nalaze unutar robotske ruke, a ne spolja, „ruka“ dosledno i pouzdano opaža direktnu neuronsku stimulaciju. U poređenju sa konvencionalnom protezom, ova nova tehnologija je poboljšala preciznost držanja skoro četiri puta.
Protezu je razvila italijanska kompanija „Prensilia“, specijalizovana za robotske i biomedicinske uređaje, a istraživanje je finansirala Evropska komisija.
Istraživanje naziva „A highly integrated bionic hand with neural control and feedback for use in daily life“ objavljeno je u časopisu „Science Robotics“.