O stvaralaštvu ovog pisca blage naravi, o značaju i snazi njegove književne reči objavljena su dva zbornika radova, kao i mnogobrojni članci, eseji i studije. O delu ovog književnika odbranjena je i jedna doktorska disertacija.
Sarić je rođen 1937. godine u okolini Nikšića, a od svoje dvadesete godine živeo je u Orahovcu, Prizrenu i Prištini. Posle NATO bombardovanja 1999. i progona srpskog stanovništva ostao je na Kosovu, ali se sa porodicom seli na Brezovicu gde je živeo do poslednjeg dana.
Svoj radni vek Petar Sarić počeo je kao prosvetni radnik, a potom postao urednik prištinskog lista „Jedinstvo".
Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja: "Lazar Vučković", "Gračanička povelja", "Meša Selimović", Vukova nagrada, "Zlatni krst kneza Lazara”, "Grigorije Božović”, "Borisav Stanković"...
Autor je zbirke poezije „Bele kletve“, kao i romani: „Veliki ahavski trg", „Sutra stiže gospodar", „Dečak iz Lastve", „Petruša i Miluša", „Sara", „Mitrova Amerika" i „Klobuk".
Ostaće upamćen i po tome što je prvi prepoznao dela Petera Handkea (koga je i dočekao u Velikoj Hoči 20007. godine) i po želji da se austrijskom nobelovcu podigne spomenik na Kalemegdanu kao i da jedna od beogradskih ulica dobije Handkeovo ime.
Petar Sarić će biti sahranjen 7. oktobra, na Brezovici.