Rekrativna nastava od sedam dana na Tari roditelje košta 43.200 dinara. Što je desetak hiljada više nego prošle godine.
„Ja sam otac dva deteta i jako dobro znam koliko mora da se izdvoji da bi oba deteta išla sa svojim odeljenjima da se provedu i da nauče nešto. Da li cene mogu da budu prikladnije za naše budžete? O tome možemo da raspravljamo. Odeljenska veća predlažu lokacije, na Savetu roditelja se te lokacije usvajaju, kada se završi javna nabavka i otvore sve ponude roditelji opet daju konačnu reč i glasaju za koju destinaciju su se opredelili“, navodi Ivan Goranović, roditelj.
Rekreativne nastave su poskupele, jer je poskupelo sve što ulazi u cenu – od goriva, hrane, smeštaja, tvrde turističke agencije.
„Deo koji jako opterećuje cenu rekreativne nastave, a to su porezi i doprinosi koji se plaćaju na ugovor o delu za vaspitače, učitelje, rekreatore, animatore, lekare i pratioce. Ukoliko škola isplaćuje dnevnice svojim zaposlenima, onda se za njih ne plaća dodatno osiguranje, jer oni su već zaposleni i osigurani i otprilike oko 10 odsto na iznos neto dnevnice škola bi platila, a kada to isplaćuje agencija to je ugovor o delu i stavka je 58 odsto od neto iznosa. To je nešto što roditelj plaća“, objašnjava Petar Knežević iz JUTA.
Vlasnik agencije Predrag Jakovljević navodi primer rekreativne nastave u hotelu „Beli bor“ na Tari.
„Smeštaj je 3.000 po detetu, bio je 2.200 prošle godine. Naknada za nastavnike i učitelje, taj iznos određuju saveti roditelja i oni su ove godine odlučili da to bude 1.000 dinara po detetu po danu u neto iznosu“, navodi Jakovljević.
Roditeljima se često nude izleti do mesta koja nisu udaljena po znatno većim cenama nego što koštaju kada sami idemo na te destinacije.
„Ono što čini cenu svake ekskurzije, odnosno izleta ili nastave u prirodi, je više faktora. Naravno, dva su osnovna: osnovna cena ponude i takozvana naknada za brigu dece koju Savet roditelja donosi, popularno nazvana dnevnica, a koja se razlikuje iz godine u godinu. Ono što negde najviše buni javnost, a najviše roditelje – pravilnik podrazumeva sve strože i strože uslove izvođenja. To znači konkretno, kada sprovodite najobičniji izlet iz Beograda do Avale, autobusi moraju da budu kao da se vozi do Pariza. Mora da bude i medicinski nadzor organizovan, a sve to utiče na cenu“, ističe Darko Eger, direktor beogradske OŠ „Kneginja Milica“, prenosi RTS.
Olakšavajuća okolnost ovakvih putovanja je što se mogu plaćati na rate.