Sonda „Bepi Kolombo“, koja je zajednički projekat ESA i JAXA, otkrila je očaravajuće auroralne procese koji se događaju na Merkuru, prkoseći oskudnoj atmosferi te planete najbliže Suncu.
Praćenje elektrona
U oktobru 2021. godine merenja su otkrila ubrzane elektrone i jone pokretane Merkurovim slabim magnetnim poljem, što je rezultovalo slabim emisijama iks-zraka. To otkriće sugeriše da bi aurore mogle biti univerzalne u celom Sunčevom sistemu.
Astrofizičar Sae Aizava i njen tim sa Univerziteta u Pizi predvodili su istraživanje vezano za merenja navedene sonde, pružajući direktne dokaze ubrzanja elektrona i njihovog ubacivanja na zatvorene linije magnetskog polja na Merkurovoj noćnoj strani. Istraživanje je objavljeno u časopisu „Nature Communications“.
Ta opažanja otkrivaju da su injekcije elektrona i naknadno energetski zavisno strujanje, koji su sada prisutni u celom Sunčevom sistemu, univerzalni mehanizam koji stvara aurore uprkos razlikama u strukturi i dinamici planetarnih magnetosfera, pojasnila je Sae Aizava.
Ovaj jedinstveni fenomen događa se uprkos minimalnoj atmosferi Merkura i slabom magnetnom polju
CC0 / vikipedija /
Tankoj egzosferi Merkura, stvorenoj sunčevim vetrom i udarima mikrometeoroida, nedostaju karakteristike gasa. Aizavin tim koristio je sondu „Bepi Kolombo“ za praćenje elektrona u blizini Merkura, posmatrajući dokaze ubrzanja nabijenih čestica duž linija magnetnog polja i njihovog taloženja prema površini u regijama, u skladu s fluorescencijom iks-zraka.
Iznenađenje na Marsu i Veneri
Ovaj jedinstveni fenomen događa se uprkos minimalnoj atmosferi Merkura i slabom magnetnom polju.
Aurore obično zahtevaju magnetno polje i atmosferu. Kod njihovog nastajanja, nabijene čestice se ubrzavaju duž linija magnetnog polja planete do polarnih područja, oslobađajući elektromagnetsko zračenje. Sunčev vetar je primarni izvor tih nabijenih čestica. Jupiterove aurore pokreću elektroni s njegovog meseca Io, dok Saturn i Uran pokazuju aurore koje pokreće solarni vetar. Ograničena posmatranja planete Neptun sprečila su jasan zaključak u vezi sa aurorama na njoj.
Očekivalo se da na Marsu i Veneri neće biti polarne svetlosti zbog nepostojanja globalnih magnetnih polja. Međutim, Mars prikazuje lokalizovane aurore prouzrokovane površinskim magnetizmom, a Venera doživljava atmosferske aurore izazvane magnetnim poljima Sunca.
Uprkos slabom magnetnom polju Merkura i blizini Sunca ta planeta je iznenadila naučnike vlastitom polarnom svetlošću, preneo je „Sajens alert“.