Ovako je Vladislav Maslenjikov, ambasador Rusije u Podgorici, ekskluzivno za Sputnjik prokomentarisao direktno mešanje Amerike u formiranje nove vlade u Crnoj Gori, jer iz ambasade SAD poručuju ko je između crnogorskih stranaka za njih partner, a ko nije.
-Radio sam u Južnoafričkoj Republici tokom prve polovine devedesetih godina, dobro se sjećam kako su izbori za ovu zemlju označili mnogo veći tektonski pomak, ali nijednoj zapadnoj ambasadi tamo čak nije palo na pamet da diktira ko može, a ko ne može ući u vladu. Ponovljena javna saopštenja Ambasade SAD u Podgorici i drugih predstavnika Stejt departmenta koga smatraju ili ne smatraju svojim partnerima jesu otvoreno i grubo miješanje u unutrašnje poslove Crne Gore. Ambasadorka SAD u Podgorici nije sama u tome, na primjer, njemački ambasador otvoreno je podržavao njene izjave. Uzgred rečeno, i nedavna odluka EU da uskrati finansiranje niza crnogorskih projekata upravo u trenutku kada se formira vlada, prilično liči na pokušaj posrednog pritiska.
Šta je pozadina ovakvih poteza SAD?
Ovakvi potezi SAD i njihovih zapadnih saveznika su otvorena demonstracija neokolonijalnih navika, kolonijalnog mentaliteta koji je njima svojstven – smatraju da imaju pravo da odlučuju šta moraju da rade druge zemlje. Zapadu, prije svega SAD, dozvoljeno je sve, dok ostalima – samo ono šta Zapad dozvoli. U ovome je zaista suština svjetskog poretka „zasnovanog na pravilima“, koji zapadnjaci sada aktivno guraju faktički kao zamjenu Povelje UN. Kako je poznato, u temelju UN je suverena jednakost država, ali kolektivni Zapad ovaj princip gazi svakodnevno.
A kakav stav demonstrira Eropska unija?
Šef evropske diplomatije Žozep Borelj čak i ne krije da smatra Evropu „cvijetnom baštom“ okruženom „džunglom“ koju treba „civilizovati“ ili se ograditi od nje. Ovo je upravo, takođe, demonstracija kolonijalnog suvereniteta. Drugo - EU nije primjetila kako su je Amerikanci podredili svojim interesima. Jasno je da je samit NATO u Viljnusu sahranio sve nade EU u stratešku autonomiju. Prema procjeni ministra inostranih poslova Sergeja Lavrova, pomahnitali Zapad koji traži od svih da „kazne“ Rusiju, da se ne druže sa njom, odražava razumijevanje zapadnjaka da jednopolarnog svijeta više neće biti. Iako agonija zapadne dominacije može da potraje godinama. Ali povratka ka jednopolarnom svijetu neće biti. I očuvanje kolonijalnog mentaliteta ne koristi Zapadu – u svijetu se sve glasnije čuju zahtjevi da mu naplate 500 godina njegove dominacije. Zato ne čudi što se SAD i njihovi saveznici miješaju u formiranje crnogorske vlade, nego spremnost Podgorice da ih sluša.